U duhovitom spotu Blossomsa za naslovnu pjesmu s petog albuma ‘Gary’, uz njihovog starog frenda Ricka Astleya koji je odigrao glavnu ulogu, nakratko se pojavljuju engleske nogometne legende Gary Lineker i Gary Neville iako odabrani naslov s njima nema izravne veze.
Gary o kojem pjeva Tom Ogden zapravo je Gary the Gorilla, masivna dvoipolmetarska statua od stakloplastike misteriozno nestala prošle godine iz vrtnog centra u škotskom Carlukeu. Taman kad su Blossoms objavili svoj apel da se Gary vrati vlasniku policija je uspješno riješila ovu bizarnu krađu koja je dobila neviđen publicitet u britanskim medijima.
BBC Radio 1 je u međuvremenu izvrtio još tri najavna singla, „What Can I Say After I’m Sorry“, „Perfect Me“ i naročito zarazni „I Like Your Look“, pa je famozna manchesterska indie pop petorka s novim albumom gotovo rutinski osvojila vrh britanskog album charta.
„Gary“ je četvrti UK #1 album Blossomsa iz petog pokušaja, što znači da je unutar posljednjih desetak godina uspješnija momčad u gradu bio jedino Manchester City. Pjevač i ritam gitarist Tom Ogden, basist Charlie Salt, solo gitarist Josh Dewhurst, klavijaturist Myles Kellock i bubnjar Joe Donovan došli su u Manchester iz obližnjeg Stockporta. Većinom su bili tinejdžeri, a Josh Dewhurst tek 16-godišnji školarac, kad je njihov samizdat iz 2014. „You Pulled a Gun On Me“ zapazio James Skelly iz The Coral, odveo ih u svoju izdavačku kuću Skeleton Key i producirao im debitantski EP „Blow“.
Skelly je otkrio mlad i poletan bend duboko ukorijenjen u manchesterskoj indie tradiciji. Dečki su frizurama podsjećali na The Stone Roses, a prvim pjesmama na James s kultnog albuma „Strip-Mine“ i na neke rane radove The Charlatansa. Veliki prasak dogodio se kad ih je James uzeo za support u Castlefield Bowlu i suočio s 8.000 svojih fanova. Nakon dvije godine pripravničkog staža i četiri objavljena singla Blossoms su u ljeto 2015. potpisali za Virgin EMI i sjajno iskoristili pruženu im veliku priliku.
Eponimni album prvijenac u produkciji Jamesa Skellya najavljen je s čak osam singlova. Poslije takve pripreme bend je osvanuo na naslovnici NME-a, a album na vrhu UK charta, praćen umjerenim kritičarskim pohvalama koje su apostrofirale prošireni spektar utjecaja s još većim udjelom karakterističnog manchesterskog zvuka. Udarne pjesme „At Most a Kiss“, „Charlemagne“ i „Getaway“ pomalo su mirisale na The Stone Roses, a puno više na Brit pop klasike Oasisa i hitove New Ordera s albuma „Singularity“.
Drugi LP „Cool Like You“ donio je manji broj radijskih hitova od prvijenca, međutim izdvojeni top singlovi „There’s a Reason Why ( I Never Return Your Calls)“ i „I Can’t Stand It“ bili su dovoljno jaki aduti za potpuno rasprodanu britansku turneju. Na domaćem terenu u Stockportu ulaznice za stadionski koncert na Edgeley Parku planule su u nepunih sat vremena. Za treći album „Foolish Loving Spaces“, najavljen povelikim radijskim hitom „Your Girlfriend“, isplanirali su snimanje u Nashvilleu, ali su se u zadnji čas predomislili i opet otišli kod Jamesa Skellya u Liverpool. U prisilnoj pauzi zbog pandemijskog lockdowna snimili su live session „Blossoms in Isolation“ s kojim su se možda po prvi put odmaknuli od Manchester Sounda kroz zanimljive obrade Beatlesa, Corala, Elvisa Costela i Tame Impale.
Preklanjski četvrti album „Ribbon Around The Bomb“, posljednji u izdanju Virgin EMI, donio je stilski raznovrsniji materijal s nostalgičnim prizvukom plesnih pop hitova iz osamdesetih i nekoliko ambicioznih gudačkih orkestracija. Sasvim drugačiji flashback u 1980-te napravili su prošle godine na Glastonburyu udruženi s Rickom Astleyem u upečatljivoj posveti za The Smiths. S novim albumom „Gary“ Blossoms su uspješno startali vlastiti label ODD SK Recordings. Druga značajna promjena dogodila se u produkciji zvuka, gdje je uz stalnog suradnika Jamesa Skellya angažiran disco funk hitmaker Josh Lloyd-Watson iz londonskog benda Jungle.