Australski ljetni albumi počinju izlaziti potkraj desetog mjeseca dok se mi budimo s pogledom na natmureno jesensko nebo i požutjelo lišće na granama. Takva im je sezona i zbog toga su katkad posebno interesantni.
Ove godine je najraniji vjesnik australskog glazbenog ljeta briljantni treći album brisbaneskog indie dance benda Confidence Man „3AM (La La La)“. To je prije svega jako partijanersko izdanje, na tragu njihovih prethodnih longplejki „Confidence Music for Confidence People“ iz 2018. i „Tilt“ iz 2021. godine, međutim novi album ima još jednu nezaobilaznu karakteristiku primjereno istaknutu već u njegovom naslovu. „3AM (La La La)“ je posveta legendarnom KLF-u i njegovom velikom hitu iz 1991. „3 a.m. Eternal“, kao i cijeloj UK dance sceni toga vremena.
Pedantno složen hommage za acid house i rave, Madchester i Haciendu, za rane radove nedavno preminulog Andya Weatheralla, Paula Oakenfolda, Tima Simenona (Bomb the Bass), Marka Moorea (S’Express) i Williama Orbita (Bassomatic). Stari australski partijaneri sve su to mogli ispratiti u realnom vremenu iako su bili udaljeni oko 17.000 kilometara od središta zbivanja. U Brisbaneu je 1989. održan čuveni ilegalni rave Ultrasonic, a australska acid house ekipa je stalno bila na vezi s Londonom i Manchesterom.
Kvartet Confidence Man pojavio se na klupskoj dance sceni Brisbanea četvrt stoljeća kasnije i u dolasku je tretiran kao usputni projekt Sama Halesa, frontmena popularnog indie pop benda The Jungle Giants. Međutim. Hales je ovdje pod imenom Clarence McGuffie ostao manje-više skriven u pozadini kao studijski producent i koncertni bubnjar, uvijek zamaskiran u crno zajedno s klavijaturistom i koproducentom Lewisom Stephensonom koji je uzeo pseudonim Reggie Goodchild. Glavne uloge u novom projektu odigrali su Samova cura i Lewisowa sestra Grace Stephenson aka Janet Planet i njen najbolji frend Aidan Moore aka Sugar Bones.
Već na prvom singlu „Boyfriend (Repeat)“ iz 2016. godine pokazalo se kako će Janet Planet i Sugar Bones biti izvanredan vokalni tandem i sjajan plesni par. Confidence Man je svoju probritansku orijentaciju potvrdio drugim singlom „Bubblegum“ s remiksom Andya Weatheralla, u izdanju kultnog londonskog labela Heavenly Recordings koji je u acid house epohi objavljivao krucijalne ploče za bendove Saint Etienne („Only Love Can Break Your Heart“) i Flowered Up („It’s On“). Debitantski album „Confidence Music for Confidence People“ većim je dijelom bio uklopljen u electro pop revival, energični vokalni tandem Janet Planet i Sugar Bones je ponekad zvučao poput The B-52s iz špice Novog vala, dok je ponajbolji singl prve faze „Out the Window“ najviše podsjećao na Weatherallovu produkciju za Primal Scream na epohalnom albumu „Screamadelica“.
Kad se sve posložilo Confidence Man je na londonskoj koncertnoj premijeri u rasprodanoj Scali dočekalo preko 1000 fanova, što je bilo znatno iznad prosjeka australskih newcomera kad prvi put dolaze u UK. Album „Tilt“ najavljen je pravim ljetnim hitom „Holiday“ koji je naknadno podebljan odličnim remiksom Tame Impale. Sljedeći singl „Feels Like Different Thing“ dobio je dodatni publicitet zahvaljujući efektnom video spotu snimljenom u australskom rudarskom gradiću Coober Pedy, na famoznoj pustinjskoj lokaciji trećeg „Mad Maxa”.
U produkciji za „Tilt“ Clarence McGuffie i Reggie Goodchild učinili su povelik iskorak prema houseu koji je s njihovim pečatom zvučao kao australski odgovor na megapopularni newyorški duo Sofi Tukker. S drugim albumom Confidence Man je izašao na pozornicu Glastonburya, momentalno osvojio najzahtjevniji britanski festivalski auditorij i potvrdio reputaciju planetarne live atrakcije. Dvije godine kasnije opet je dobio poziv za Glastonbury i još jedanput razvalio. Sam Hales sve je teže uspijevao uskladiti zgusnute svjetske turneje i svoje obaveze prema The Jungle Giants pošto je njihov posljednji album „Love Signs“ bio je #1 na australskom chartu, pa je Confidence Man morao potražiti novog koncertnog bubnjara.
Trećem albumu „3AM (la La La)“ prethodili su singlovi „I Can’t Lose You“ i „So What“, a u promociju je uključen prigodni londonski DJ mix objavljen na ploči „Fabric presents Confidence Man“. Bend je u međuvremenu izmjestio svoju bazu iz Melbournea u London, što se itekako čuje u nekim novim pjesmama. Najveći dragulj je svakako šestominutna „Sicko“ koja zvuči kao flashback u zlatne godine Happy Mondaysa i Madhestera.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
