Tko su nove indie face koje će obilježiti ovu godinu, podebljati festivalske programe i osvježiti plejliste? Izdvojili smo Sprints, NewDad, The Last Dinner Party, Only The Poets, Dead Pony, Sun Room, Talker, Divorce, Deadletter i Fat Dog.
Pomlađivanje scene krenulo je odmah nakon novogodišnjih praznika iz izdavačke kuće City Clang koja je 5. siječnja izbacila debitantski album „Letter to Self“ dublinskog garage-rock/post-punk kvarteta Sprints. Frontwoman Karla Chubb i njeni dečki već su s dva ranija EP izdanja „Manifesto“ (2021) i „A Modern Job“ (2022) bili na tragu proslavljenih sugrađana Fontaines D.C., a sad u opusu imaju i album koji dobro podnosi usporedbu s famoznim FDC prvijencem „Dogrel“.
NewDad je još jedan nezaobilazan irski adut, bend s lepršavim shoegaze dream pop pjesmama taman za pratitelje Alvvays i beabadoobee. Četvorka iz Galwaya koju predvodi pjevačica i gitaristica Julie Dawson odradila je pripravnički staž s nekoliko singlova i dva EP-ja na malom londonskom labelu Fair Youth prije transfera u Atlantic Records. Singl „Angels“ zagrijavao je atmosferu za debi album „MADRA“ koji je objavljen 26. siječnja.
Pretprošlog ljeta londonske cure The Last Dinner Party odsvirale su spektakularnu live premijeru kao predgrupa Stonesima u Hyde Parku, a lani su zablistale na singlu „Nothing Matters“ koji je zvučao poput Florence & the Machine u višeglasnom aranžmanu i donio im pobjedu u prestižnom nadmetanju BBC Radio 1’s Sound of 2024. Za nastupni album „Prelude to Ecstasy“, koji izlazi 2. veljače Island Records angažirao je top producenta Jamesa Forda (Arctic Monkeys/Depeche Mode/Blur). Ako ih ne ubije preveliki hype TLDP će vrlo brzo dohvatiti prvoligaški status.
Za prvoligaške nastupe pripremaju se i Only The Poets dodatno motivirani uspjehom panueuropskog radijskog hita „Jump“. Momci iz Readinga odrasli u ozračju jednog od najvažnijih UK festivala, na lokalnim pozornicama pojavili su se 2017., a značajniji iskorak napravili su nakon EP-ja „Speak Out“ (2020). „Jump“ je privukao puno fanova Sama Fendera. kao i mlađi dio Brit-pop auditorija. Potkraj godine EMI im je objavio novi EP „“2023“ koji će promovirati velikom europskom turnejom.
Škotski Dead Pony ne skrivaju da su im najveći uzori Queens of the Stone Age. Naravno, novih bendova takvog usmjerenja ima skoro na svakom koraku, ali Dead Pony je poseban zbog sjajne frontwoman Anne Shield koja će kad dođe njeno vrijeme prije osvanuti na naslovnici Kerranga nego NME-a. Nakon EP-ja „War Boys“ (2022) i „About You“ (2023), s udarnim pjesmama „Cobra“ i „Mana“, kvartet iz Glasgowa u travnju će napokon izbaciti debi album „Ignore This“.
Sun Room koji dolaze iz San Diega i okolnih obalnih gradića vratili su garažni surf rock u najprirodniji ambijent, na plaže Južne Kalifornije. Nostalgični retro-surferski EP „Sur De Sol“ (2020) bio je senzacija na TikToku i preporuka za premijernu europsku turneju s Inhaler, međutim pravo otkriće je najnovije izdanje – EP „At Least I Tried“ s briljantnom naslovnom pjesmom što zvuči kao perfektno pogođena mješavina Fidlara i legendarnih The Seedsa.
Celeste Tauchar obišla je Ameriku kao klavijaturistica u koncertnoj postavi synth pop benda FRENSHIP, a onda se vratila doma u L.A. i startala kantautorski pop punk projekt Talker. Rani radovi iz 2019/2020. donijeli su joj kult status na kalifornijskoj klupskoj sceni, a posljednji singlovi „Twentysomething“ i „Drag Your Feet“ najavljuju daleko ambiciozniji debi album u koji su umiješani producentica Sarah Tudzin (Illuminati Hotties/boygenius) i Chaz Bear (Toro Y Moi).
Melodični alt-country s povremenim izletima u post-grunge na prvo slušanje zvuči vrlo američki, ali Divorce su zapravo iz Notthinghama. Ako pažljivije proučite materijale s njihovih EP-ja „Get Mean“ (2022) i „Heady Metal“ (2023) otkrit ćete karakterističan midlandski akcent u vokalima Tiger Cohen-Towell i Felixa Mackenzie-Barrowa. Prelazak s malog labela Hand In Hive u EMI/Gravity mogao bi im otvoriti znatno širu perspektivu kad završe snimanje debi albuma.
Londonski sekstet Deadletter bolje ćemo upoznati na pozornici INmusica, ali osnovni profil benda se može prilično jasno iscrtati ako se u plejlistu poredaju EP „Heat!“ (2022) i svi njihovi singlovi, među kojima se odmah izdvaja „Binge“ kao najjači dokaz totalne privrženosti engleskoj post-punk sceni. Očekivana prva asocijacija je stari manchesterski The Fall, a neočekivana druga još stariji londonski The Sound („I Can’t Escape Myself“).
Za Fat Dog je možda još prerano da se nađu u ovakvoj selekciji pošto imaju tek tek dva singla, sedmominutni electro banger „King of the Slugs“ i nekidan objavljeni „All The Same“, no čini se da je izdavačka kuća Domino precizno iskalkulirala dugoročni potencijal kad je londonskim debitantima priuštila prekaljenog i nimalo jeftinog producenta Jamesa Forda. Fat Dog zvuči kao mlađi brat Working Men’s Cluba, a to je itekako dobar početak.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
