Zvuk dvadesetih: Indigo – Treći čovjek

On je treći čovjek u udarnoj BH hip hop formaciji Frenkie, Kontra, Indigo. Za širu rodbinu, lokalnu administraciju i graničnu policiju on je Mirza Rahmanović. Za frendove i suradnike samo Indigo.

Indigo ‘Victoria’

Predstavljen je 2014. kao najmlađi član tuzlanske FM Jam ekipe, što je značilo da je prošao strogu provjeru i da se od njega puno očekuje. U Zagrebu je debitirao kao Sassjin DJ na koncertnoj promociji albuma „Taktički praktično“ i svojim basom žestoko protresao KSET. Godinu kasnije već je bio za pultom berlinskog studija Red Bulla, gdje su Frenkie, Kontra i Indigo snimali premijerni zajednički album „Putanja“.

Iza moćnog reperskog tandema ukazao se silno talentiran hip-hop beatmaker, ali to je bilo tek zagrijavanje za maestralnu ulogu odigranu na sljedećem albumu „Egzil“. Za finalne radove Red Bull im je otvorio vrata tokijskog studija, a Indigo je maksimalno iskoristio veliku priliku. Iz njegove eksplozivne mješavine hip-hopa, trapa i grimea svakako su mogli i trebali iscijediti instrumentalni bonus disk, ali „Egzil“ je i bez takve nadopune pokazao kako je Indigo nakon tri-četiri godine pripravničkog staža u FM Jamu položio završni ispit za studijskog meštra s najvišom ocjenom.

Pretprošle godine počeo se učestalije pojavljivati u solo akcijama sa singlovima „Serenity“ i „Photon“, a najjače je zablistao s trip hoperskom trakom „13th“ koja je sjajno otvorila kompilaciju bosanskohercegovačkih elektroničara „Ispod površine (1 milja ispod mora)“ na sarajevskom labelu Podmornica.

Nakon treće suradnje s Frenkijem i Kontrom na ploči „20/20“ posvetio se prvom samostalnom albumu „Victoria“ koji je na koncu ispao upadljivo drugačiji od svega što se dosad zakuhalo u FM Jam kuhinji. Samo se najavni singl „Wolves“, podebljan vizualima sarajevskog umjetnika Enisa Čišića, može izravno povezati s Indigovim ranijim radovima i bez dodatnih pojašnjenja uvrstiti u izdanja eksperimentalnog hip-hopa. Međutim, epitet „bosanski DJ Shadow“ koji je baš dobro pristajao uz „Photon“ ili „13th“ nije primjenjiv na veći dio albuma „Victoria“.

Indigov novi projekt koncipiran je kao imaginarni soundtrack duboko uronjen u povijest ambijentalne elektronike. Uvodna tema „Contact“ i cijela prva trećina 40-minutnog materijala nigdje ne otkrivaju da iza njih stoji kovač Frenkijevih i Kontrinih tvrdih beatova, nego zvuče kao da je kultni njujorški ambijentalni futurist DJ Spooky zabrijao sa starim Vangelisom.

Druga trećina još preciznije objašnjava Indigovu fascinaciju klasicima ambijentalne filmske glazbe, a jedna od jačih reminiscencija je Tangerine Dream iz 1977. s genijalnog soundtracka „Sorcerer“. Poslije trominutnog beatmakerskog uleta u „Wolves“ tempo se iznova podiže kroz naslovnu temu „Victoria“ , ali završnica albuma je opet filmični ambijental koji zvuči kao poziv zainteresiranim redateljima da se jave što prije. Indigo je potpuno spreman za angažman u ozbiljnim filmskim produkcijama i jedino je pitanje tko će prvi upisati njegovo ime na odjavnu špicu.

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X