Zvuk dvadesetih: Mako Road – čudni dani na Novom Zelandu

Dečki koji su imali želju napraviti nešto više od vikendaške zabave za pijanu studentariju.

Mako Road (Foto: Sony Music)

Kad je Rhian Ward zvan Wardy upisivao faks, novozelandsko sveučilište Cantenbury u Christchurchu još se oporavljalo od razornog potresa koji je pogodio grad 2011. godine. Wardy je na Cantenburyu marljivo studirao financije i pripremao se za karijeru u mreži revizorskih i konzultantskih tvrtki Nexia, a usput je svirao i pjevao u studentskom cover bendu Mako Road.

Dečki su imali želju napraviti nešto više od vikendaške zabave za pijanu studentariju, pa je Wardy 2017. s ljetnih ferija donio dvije autorske pjesme „The Sun Comes Up“ i „Daiquiri“. Poletni indie reggae rock „The Sun Comes Up“, na tragu ranih radova Tash Sultane, preko noći je postao veliki lokalni hit, što je zaintrigiralo upravitelja novozelandske Nexie Douga Allcocka koji je ponudio svoje konzultantske usluge mlađahnom kvartetu.

Rhian Ward (vokal, gitara), Connor McErlich (solo gitara), Connor Jaine (bas) i Robbie Day (bubnjevi) dobili su vjetar u leđa koji ih je podignuo do vrha nacionalnog Spotify charta pa se Mako Road već nakon prvog EP-ija „The Green Superintendent“ mogao pohvaliti rasprodanim koncertima diljem Novog Zelanda. Drugi EP „Local Safari“ odveo ih je na premijernu australsku turneju i podebljao reputaciju najperspektivnijeg novozelandskog indie benda.

Pozdravili su se sa starom ekipom u Christchurchu, preselili u Wellington, potpisali za Live Nation, na Spotifyu prebacili 20 milijuna streamova i najavili snimanje debitantskog albuma, a onda je došla korona. Bendovi u usponu pretrpjeli su nemjerljivu štetu zbog dvogodišnjeg globalnog zastoja i krajnje je neizvjesno koliko će vremena trebati da nadoknade propušteno. Međutim, Novi Zeland je bio iznimno uspješan u obuzdavanju pandemije, pa se Mako Road već do kraja 2020. uspio vratiti na nacionalne koncertne pozornice i uživo predstaviti psihodelično obojeni singl „Helicopter“ s kojim je počelo zagrijavanje za željno iščekivani album „Stranger Days“.

Drugi najavni singl „Surfing on Mars“ povukao ih je malo dublje u psihodeliju, dok je treći „Don’t Keep Me Waiting“ pokazao da dečki imaju potencijal i za proboj prema pop rock mainstreamu, što će im svakako biti jedan od aduta nakon transfera u novozelansdsku podružnicu Sonya. Impresivan niz najavnih singlova zaokružen je naslovnom pjesmom „Stranger Days“ i onda je napokon došlo vrijeme za predstavljanje albuma, koji su u Wellingtonu producirali Rhian Ward i Connor Jaine.

Promotivna novozelandska turneja unaprijed je rasprodana, kao i rujanski koncerti u Australiji koji su zasad pod upitnikom zbog ponovno uvedenih restrikcija na prekogranična putovanja. U down under indie selekciji Mako Road se najprije mogu smjestiti između australskih bendova Babe Rainbow i Tropical Fuck Storm, ali album „Stranger Days“ zvuči kao čvrsta garancija da će se uskoro pojaviti u puno jačoj konkurenciji.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X