Dugo će članovi Elemetala pamtiti proslavu svog 15. rođendana u Velikom pogonu Tvornice kulture koja se dogodila u subotu 16. studenog. Kao i publika koja danas vjerojatno liječi promuklost koju je sinoć zaradila. A slavljenička turneja je tek započela…
Cijeli koncert se činio spontan, kao da je imao neki ‘prirodni’ tok iza kojeg nije bilo temeljitih priprema. A bilo ih je, inače bi sve to klimavije izgledalo od onog trenutka kad je basist Elementala Konrad Lovrenčić prvi izašao na pozornicu i najavio koncert riječima: „Sada slavimo 15 godina! Za tri godine ćemo smjeti legalno kupovati alkohol! Ju-hu!“, pa sve do posljednje izvedene pjesme „Po mojoj mjeri“ nakon više od dva i pol sata nafilanih rimama, ritmom i pozitivnom energijom.
Malo je nedostajalo da veliko koncertno slavlje u Tvornici bude trosatno. Gotovo da se to i očekivalo, posebice publika koja je euforično tražila još i nakon „Po mojoj mjeri“. Zadnju takvu ovogodišnju euforije publike spram benda doživio sam na koncertu Dubioza kolektiva u Domu sportova, a obzirom da je Tvornica pucala po šavovima od posjećenosti, poslije koncerta sam i pitao Luku Tralića Shota o tome jesu li razmišljali o nekom većem prostoru za ovako uspješnu proslavu petnaestogodišnjice rada, na što mi je odgovorio kako vjeruje da su upravo klupski gabariti oni u kojima se Elemental najugodnije osjeća na pozornici. „Ovo je bilo TO. Ne privlače nas dvorane poput Doma sportova kad je publika predaleko od pozornice. Volimo taj kontakt, to kad malte ne ekipa iz prvih redova može pivo ostaviti na pozornici.“
Bend je bio perfektno uigran. Svi su grizli, a najistureniji dvojac Mirela Priselac Remi i Shot su briljirali. Po njihovoj neumornosti se osjetilo koliko ih nosi adrenalinski val feedbacka publike. Posebice je Remi u par navrata spasila koncert od neugodnosti koje se obično lako dogode na takvim nastupima kad su emocije dijela publike skoro pa izvan kontrole. Bilo je to kad su se pojedinci počeli penjati na pozornicu i kad je su redari krenuli prema njima. Obadva puta je Remi zaustavila redara, zagrlila ‘penjača’, otpjevala s njim stih i poljubila se, nakon čega je ‘izgrednik’ sretno silazio natrag u publiku. Pred kraj koncerta slična situacija se dogodila još par puta, a redari više nisu ni pokušavali reagirati jer je i njima bilo jasno kako u cijeloj situaciji nema nikoga s lošim nakanama.
Publika je u euforiji također pozdravljala svaki zagrljaj koji je Remi na pozornici podijelila s nekim. Njena karizma uistinu je jaka, nema sumnje u njezin gard i izričaj ni kad je ritam benda u ‘petoj brzini’ ili kad samo u pratnji gudača izvodi balade. Jedna kolegica novinarka koju sam zatekao na koncertu svakako je u pravu kad je rekla da je Remi najbolja pjevačica u Hrvatskoj po svemu kad je riječ o urbanom zvuku. Nije ni Remi bila daleko od istine kad je odnos s publikom prokomentirala riječima „To između vas i Elementala je prokleta ljubav!“, kad je istovremeno i najavila istoimenu pjesmu s posljednjeg albuma „U redu je“.
U tom maratonskom nizanju pjesama po reakcijama publike se činilo da je svaka pjesma hit, a samo su amplitude vriskova na primjerice „Nema ga“, „Reži me“, „Ljuljaj brod“ i „Prokleta ljubav“ ukazivali da su spomenute ‘malo više’ hitovi od ostalih.
Okruniti na taj način 15 godina postojanja uistinu mogu samo istinski glazbeni prvoligaši. Ni elemenata iznenađenja nije nedostajalo, bilo da je bila riječ o spomenutim gudačima, gostovanju Gordana Radočaja aka MC Inka, bivšeg člana iz prvotne postave kad je grupa bila hip hop trojac, ženskog zbora Pičvajz i plesne skupine Atomic Dance Factory.
Bila je to večer ponosa i slave za Elemental.