Da nije bilo finske Apocalyptice ne bi znali da violončelo može biti efikasno heavy metal oružje, a da to može biti isključivi i jedini instrument u rukama rock zvijezda nove generacije ovih dana dokazuje 2 Cellos. Radi se o najvećem ovogodišnjem iznenađenju u glazbi, gledano svjetskim gabaritima.
Čelistički dvojac Stjepan Hauser i Luka Šulić dokazuju da su najbolji hrvatski glazbeni izvozni proizvod otkada postoji ova država, iako se i tu može dvojiti jer oni nisu proizvod ovdašnjih uvjeta, već su se školovali u Velikoj Britaniji. No ne treba cjepidlačiti, jer njihov talent, virtuoznost i uspjeh je ipak samo njihov. Prepoznati su od publike diljem svijeta putem Youtubea, nakon čega je krenuo strelovit put ka zvijezdama zahvaljujući samo jednoj obradi pjesme Michaela Jacksona.
Snimanju nastupnog albuma prionulo se u najkraćem mogućem roku. Povoljnu plimu je trebalo iskoristiti, ali time je povećana i eventualna opasnost od nespretnog utapanja. Jer „Smooth Criminal“ je lako mogao biti samo jedna (i jedina) sretna okolnost, a ne prvi u nizu džokera koje Šulić i Hauser imaju u rukavu. Ispalo je da su imali cijeli album u rukavu (ako i nisu, utoliko je njihova genijalnost jos veća).
Možda se nekome čini jednostavna formula popunjavanje minutaže debija popularnim obradama. Da je tako, cover bendovi bi bili velike zvijezde, a ne uglavnom nemaštoviti gažeri uvjereni da publika koja im dolazi na koncerte dolazi zbog njih, a ne zbog snažnog poriva prema originalima zbog kojeg je spremna ludovati pred potpunim bezveznjacima koji udaraju poznate harmonije.
2 Cellos zbog instrumentalne ograničenosti na samo dva violončela spram originala su u startu u nezavidnom položaju iz kojeg ih može izvući ne samo virtuoznost već i mašta u prilagodbi i iznalaženju aranžmanskih rješenja. Da nemaju maštu, njihov album bi bio pojam za pretencioznu dosadu. A to nije. Iz njega izvire zaigranost i energija glazbenika koji whoovskim žarom lome gudala i u speed metal maniri trzanja žica usijavaju ista. Njihovo međusobno nadopunjavanje je kompaktno, cjelovito i dostatno tako da skoro i ne postoji međuprostor za neki drugi instrument. Praznog hoda nema, a strast se osjeti u svakoj pjesmi.
Izbor covera je također na svjetskom nivou. Inteligentno prožet evergrinima iz kolektivne svijesti, ali i s pjesmama novijeg datuma, u prvom redu „Use Somebody“ grupe Kings Of Leon, „The Resistance“ grupe Muse i „Viva La Vide“ Coldplaya. Možda je malo previše stavljen naglasak na pjesme Michaela Jacksona i U2-a, ali obzirom kako ih je 2 Cellos izveo nije bilo previše dileme za njihovo uvrštavanje na listu. Ovdje se prije svega misli na „Where The Streets Have No Name“ koja otvara i „With Or Without You“ koja zatvara album.
Najbolji momenti albuma su izvedba „The Resistance“ koja je obzirom na klasičnu izobrazbu Matthewa Bellamyja, frontmena Musea ispala kao stvorena za 2 Cellos, ne samo po aranžmanima, već i po cjelokupnom ozračju, potom „Misirlou“ – uvodna tema Tarantinovog „Paklenog šunda“ koja upravo zbog toga što već izaziva trbušne tegobe zbog masovne ekspolatacije svih mogućih DJ-a i u svim mogućim prilikama, u izvedbi Šulića i Hausera blista u jednom novom virtuoznom ozračju. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
