Dva slavljenička koncerta u Velikom pogonu Tvornice kulture, dvije set liste, jedna po želji benda, druga po želji fanova, dokaz su da je zagrebački Elemental zaslužio posebno mjesto u gornjem domu domaće scene. Mi smo bili na drugom koncertu u nizu, onom na kojem je publika iskrojila set listu.
Trebali smo biti na obadva, ali su jaka bura i obilni snijeg unijeli kaos u promet u petak i spriječili dolazak kolege Marka Podruga iz Šibenika na veliku koncertnu proslavu, i time ispiše post festum poglavlje biografije „Sve, samo ne romantika“. Tko zna, možda je i bolje tako, jer valjda kad napišeš autoriziranu biografiju nekog benda htio-ne htio postaneš dio tog kolektiva.
Iz rakursa autora ovih redaka i nekog novog aspekta za osvrt na rad ove grupe, drugi dan se činio primamljivijim. Prvi razlog tome je što večer u kojoj je publika odredila set listu izbija adute vokalnom tandemu Remi i Shotu da prokomentiraju određene pjesme. Lakše je to učiniti kad složiš listu po svom i imaš razlog opravdati izbor. Bar se tako činilo po ulasku u dvoranu. Drugi je razlog što taj odabir pjesama donese i sliku o publici Elementala – u smislu jesu li površno u izboru hitova, ili pak kopaju dublje i traže neke ‘B-strane’, neke skrivene adute, neke koje ni sam bend godinama previše uživo nije izvodio, ili ih čak nije ni imao aranžirane, ako je riječ o pjesmama s prva dva albuma.
I jedna i druga stvar donijele su odlično osvježenje. Elemental se može podičiti svojom publikom. Možda treba iznijeti i podatak da je subotnju set listu krojilo čak 15 tisuća fanova u 15 dana, dakle tisuću ljudi po danu. Naravno da su se tu našle nezaobilazne „Goli i bosi“, „Priroda i društvo“, „Prokleta ljubav“, „U mojoj glavi“, Iz dana u dan“, „Sama“, „Ljuljaj brod“, „Male stvari“, „Romantika“… ali publika je jednako uprla prstom u starije „Oproštajna pisma“, „Tempo velegrada“, „Ne vjerujem“, „Gdje je moj grad“, „Crveno“, kao i u pjesme „S trideset“, U duši smo junaci“, „Breza“, „Ništa“ s dvostrukog albuma „Tijelo“ iz 2015., što dokazuje da se i on duboko ukorijenio kao cjelina.
Atmosfera na koncertu bila je iznimno prisna. Rekao bih da je u mjesec dana prije koncerta tu bitnu ulogu odigrala i spomenuta biografija. Na stranu sad što ju je napisao jedan od osnivača ovog portala i što se svako njeno spominjanje ovdje može tumačiti kao nekakav sukob interesa, prikriveni marketing ili subjektivno tapšanje kolege po ramenu. Iz tih razloga neću ulaziti ovdje u njen sadržaj, ali nepobitna je jedna druga stvar. Naime, samim time što je Elemental pustio nekog da se bavi sudbinama njegovih članova i to ukoriči, cijeli bend je na osoban način približen publici. Nisu to više, kao što je do sada bio slučaj, samo Remi i Shot kao medijski najistureniji članovi, već i Erol, John, Koni, Davor, Vida, ali i svi oni brojni koji su prošli kroz ovaj bend i dali svoj obol u njemu tijekom dvadeset godina rada. Dakle, obznanjena je tu jedna grupna dinamika i njena problematika i zahvaljujući tome bend kao bend je postao bliži svojoj publici.
Nekako je to i jedan sasvim novi moment za Elemental. Možda otud istovremeno i suze i oduševljenje iz prvih redova, što je dakako detektirala Remi tijekom koncerta u Tvornici. Možda sam i ja pod utjecajem knjige, ali se i meni činilo da Elemental nikad nije bio kompaktniji i toliko motivacijski odlučan u onome što de facto dokazuje sve ove godine, a to je da je izvrstan bend kao cjelina, a ne kao ‘Remi, Shot i ostali’.
Dok je prvi dio koncerta nosio neki lagani fluid prisjećanja na starije pjesme i vjerojatno zbrajanje emotivnog rezultata od prve večeri na istoj pozornici, stvari su se počele komešati nakon izvedbe „S trideset“. Krenulo je zgušnjavanje, zagrijao se i bend i publika, da bi sve vodilo ka pravom ‘zakucavanju’ u finalu kad se činilo da „Romantika“ nikad nije imala tako brutalan tempo – pjesma o seksu se figurativno pretvorila u seks, dok je „Goli i bosi“ u finalu donijela vrtlog ubrzavajućeg ritma – možda najbolji potpis i opis emotivne katarze koju je donijela ta koncertna večer, a vjerojatno i prva, na kojoj nisam bio.
Uz sve, Shot je najavio kako u roku od dva tjedna izlazi i album „B-strane“ na kojem je bend ponovno uobličio neke stare omiljene pjesme kojima se dugo nisu bavili i time pripremio još jedno iznenađenje u ovoj slavljeničkoj godini. Nikad bolje tempiranje. Elemental je u petoj brzini. Nakon dvadeset godina postojanja, to su velike stvari.