260 dana lišavanja dostojanstva dovoljno je da čovjeka promijeni zanavijek, da mu uništi život, prebaci ga na posve drugi kolosijek. Umni i svaki ostali.
Lišavanje dostojanstva u ovom je slučaju možda i bezobrazan eufemizam. Riječ je o 260 dana logorovanja, robovanja, ponižavanja, mlaćenja, zvjerstava, iživljavanja koje je u Domovinskom ratu pretrpjela daljska obitelj Gubina, Hrvati prema kojima su se, samo zato što su mogli, njihovi tamničari, Srbi, odnosili pakosnim, bahatim sadizmom. Nisu Gubine bili jedini, no ovo je njihova priča – nalik onima mnogih žrtava, ne samo u tome ratu – iznesena u knjizi „260 dana“ (Auxilium, 2012) koju je dvadeset godina poslije mučnog iskustva objavio Marijan Gubina (1981), u vrijeme zarobljavanja desetogodišnjak.
Hrvati kao žrtve, Srbi kao mučitelji imenovani su činjenično, tako je bilo, no Gubinina, veli, namjera nije potpirivati mržnju, osvećivati se, osuđivati, generalizirati na temelju etničke pripadnosti. On je oprostio, kazna zločincima je, drži, sam zločin. Ali fakti su fakti.
Razumljivo i opravdano, Gubina je htio zabilježiti svoju muku, dnevnički retrospektivno iznijeti događaje, s jedne strane nepojmljive, s druge toliko učestale da je zapravo nepojmljivo zašto to još uvijek doživljavamo nepojmljivim.
Konkretno, svakodnevno psihofizičko teroriziranje koje je, zajedno s obitelji trpio tijekom tih 260 dana užasno je, što uopće o tome reći, a velika je tragedija i ona posljedična, posvemašnje upropaštavanje ostatka života žrtava, običnih ljudi koji su dotad živjeli mirnim, normalnim životima. Jednoga dana, iz čista mira – cap! – i gotovo. „I to će proći!“, (samo)utješna je uzrečica koja ima snagu olakšavanja neke nevolje. No ovdje je riječ o vrsti nevolje koja ne pripada kategoriji prolaznoga. Zaprepašćuje, svaki put iznova, kad kao izravno nedodirnuti, posrednim putem vidimo kako u za to plodnim okolnostima čovjekom lako ovlada zlo, kao da je riječ o njegovoj pravoj naravi koja samo čeka priliku da se razmaše i razulari, da na raspolaganje dobije žrtvu s kojom može činiti što mu god padne napamet. Moć.
No, dakle, Gubininu je knjigu dramatizirala Ana Prolić, a za Noćnu je scenu HNK-a Osijek režirao Dražen Ferenčina, oboje uz hvalevrijednu mjeru tankoćutnosti pri uravnoteživanju prikaza zlopaćenja, koje je središnji narativni sadržaj, i poezije, igre, koji su sastavnice umjetnosti. Tmurnim bojama i šturim svjetlom (scenografi Deni i Martino Šesnić; kostimografkinja Saša Došen Lešnjaković; oblikovanje svjetla Deni Šesnić), scenskim i zvučnim pulsiranjem i ritmiziranjem (skladatelj Mate Matišić) izgrađen je i održan odgovarajuće mučan ugođaj, dok je raznim stilizacijama u mizansceni i koreografiji (suradnik za scenski pokret Alen Čelić) te registru – od klasično uživljenog „prikazivanja“, preko „dokumentarnog“ prepričavanja i obraćanja izravno publici, do prelaska glumaca iz lika u lik i iz kostima u kostim na samoj pozornici – gledatelju ponuđena odstupnica od presnažnog uživljavanja. Ipak ne tolika da prikaz jada ne bi izazvao ogorčenje i utisnuo se u misli dugo po svršetku predstave.
Osim Aljoše Čepla i Vjekoslava Jankovića koji igraju samo po jednu ulogu, sina Marijana i oca Hinka, te akcentskih kratkih pojavljivanja dječaka Nevena Luciana Davidovića i samog Marijana Gubine, ostatak ansambla – Tatjana Bertok-Zupković, Matea Grabić, Ivan Ćaćić, Zorislav Štark – lako i uvjerljivo, u hipu, prelazi iz uloge u ulogu. Osim produkcijski uvijek dobrodošlog čimbenika „uštede na personalu“, taj (inače uobičajen) postupak u „260 dana“ – Ćaćić će se, primjerice, iz uloge zlikovca časkom preobratiti u ulogu logoraša – nenametljivo potcrtava svijest o skrivenostima lica iste osobe, danas najprisnijeg nam susjeda, sutra nemilosrdnog nam krvnika.
Premijerano izvedena 7. studenog 2014., „260 dana“ proglašena je najboljom predstavom na Festivalu glumca u Vukovaru, a kao najbolju ju je predstavu izabrala i publika 25. Marulovih dana u Splitu, na kojima je Ana Prolić nagrađena Marulom za adaptaciju,
Gostovanje predstave HNK Osijek na Ljetnim noćima Teatra Exit odigrano je na sceni ADU, F22.
(F22, Zagreb, 20. lipnja 2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
