Dvojac koji se globalno proslavio spajanjem klasike i rocka, sinoć je prvi put nastupio pred šibenskom publikom na tvrđavi sv. Mihovila.
Stjepan Hauser i Luka Šulić u vrlo su kratkom vremenskom roku savladali većinu tajni zanata. Svjesni da nijedan crossover projekt nije trajao vječno, pa ni predugo, iz svog talenta izvlače maksimum, pa dokle traje… Sinoć je na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila sve odrađeno prema udžbeniku – koncertna set-lista posložena je znalački, taktičkim gradiranjem do katarzičnog vrhunca s „Thunderstruck“, podilaženje publici bilo je dozirano, količina ispaljenog šarma sasvim dovoljna da ostanu u ugodnom sjećanju, a broj inozemnih utakmica u nogama učinio je da na domaćem terenu djeluju rutinirano i samouvjeren
2Cellos, dakako, nisu otkrili toplu vodu. Cijeli je taj put s violončelima do globalnog uspjeha prije petnaest godina prošla i finska Apocalyptica, koja je prva otopila mentalni otpor masovne publike prema glomaznim instrumentima po kojima se gudi. Hauser i Šulić zajahali su na tom istom valu, upakiravši se u glazbeni paket koji se svidio i medijima i slušateljima i Eltonu Johnu. Križanac klasike i popularne kulture može uspjeti jedino ako se od tog spoja stvori atrakcija, a 2Cellos upravo to, ili samo to, i jesu.
Atraktivno je, dakle, bilo jučer na sv. Mihovilu. Dva oku ugodna čelista, pojačana bubnjarem, prošetali su po općim mjestima svjetske pop i rock scene, izazvavši usput pristojnu količinu euforije. Uspjeli su dokazati da su hitovi AC/DC-ja kao stvoreni za violončelo (izveli čak pet njihovih klasika), najupečatljiviji su bili tijekom Museovog „Resistancea“, najsigurniji na Jacksonovom „Smooth Criminalu“, a nije im neugodno izvesti i ponešto od Rihanne.
Sat i pol rasplesanog, bučnog i virtuoznog koncerta, nakon kojeg imate onaj utješni osjećaj da pare za ulaznicu nisu bile protraćene, pokazao je još nešto: 2Cellos je dovoljno pogledati jednom u životu. Takva je, uostalom, i sudbina većine crossover izvođača. Iskustvo nas uči da se klasičari koji su ogrezli u šoubiznisu, u ulozi cover benda relativno brzo komercijalno istroše, a preorjentacija ka autorskom radu obično ne završi slavno.
Ovakav koncept kakav furaju 2Cellos živjet će svoj uspjeh sve dok ne obiđu sve one koji ih žele vidjeti i dok medijski hype traje. To bi moglo potrajati još koju godinu, što im i želimo. Nakon toga, održavanje na estradnoj površini postat će kudikamo izazovnije.
Tekst objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
