Posljednji film Lukasa Nole nekoliko puta tijekom svog trajanja mijenja svoj žanrovski smjer, ali na kraju čini sasvim ugodno i lako gledljivo djelo, jedno od najboljih u karijeri pokojnoga redatelja.
U “Escortu”, posljednjem filmu prije točno godinu dana prerano preminulog Lukasa Nole, redatelj svako poglavlje priče počinje (ili završava) s fokusiranjem kamere na jednu životinju. Već po izboru tih životinja – to su jež, zec, žaba, lisica, miš… – vidi se da prepisuje tehniku iz jedinog filma koji je režirao slavni glumac, Oscarom nagrađivani Charles Laughton, trilera “Night of the Hunter”. Kritika nije bila sklona Laughtonovom filmu, štoviše toliko ga je pokopala da se glumac više nije okušao u režiji, no danas se njegov film smatra remek-djelom iz žanra trilera i jednim od najboljih filmova svih vremena.
Kao što je slučaj s Laughtonovim filmom, kritika nije bila sklona ni uradcima Lukasa Nole, no teško je zamisliti da će neko od njegovih djela doživjeti takav reappraisal i biti smatrano vrhunskim ostvarenjem, ali ako ga treba pamtiti po jednom od njegovih filmova, to bi sasvim lako mogao biti upravo onaj koji je snimio posljednji u svojoj karijeri.
“Escort” je reklamiran kao erotski triler, nešto nalik žanrovskim uradcima s kraja osamdesetih i početka devedesetih na liniji “Fatal Attraction” – “Basic Instinct”. U Hollywoodu se danas više ne snimaju erotski trileri, valjda prelako uvrijede neke, a i gnjavaža je surađivati sa “koordinatorima za intimu” koji su tu da ubiju bilo kakvu potencijalnu kemiju između glumaca. I zato su najerotičniji filmovi koji se u ovo vrijeme snimaju izbljuvci poput “50 Shades of Grey”.
Hrvatska ili kasni 30 godina za Hollywoodom ili odjednom pronalazi svoju seksualnu slobodu na filmu kad Ameri to ne mogu ili ne žele, pa dobivamo “Escort” film koji se trudi biti erotskim trilerom tek toliko da donese dvije scene seksa (za ovdašnje uvjete relativno eksplicitne) i nekoliko cringeworthy razgovora o seksualnim pitanjima koje je doista teško gledati. Umjesto toga Nola bira druge žanrovske stranputice koje bi možda bile sretnije da ih se čvršće drži i uobliči film u skladu s njima.
Osnovna priča stara je kao Biblija, knjiga koju lista Miro (odlični Živko Anočić) prije nego mu u hotelsku uđe prostitutka Maja (debitantica Lena Medar) koju mu je u sobu, čini se poslao jedan od kolega. Oni su do maločas pili viski i šmrkali kokain u restoranu u kojem, moramo to spomenuti, u linčevskom ambijentu svira Irena Žilić glavom. U takvoj magli od alkohola i droge, Živko i Maja provedu skupa vruću noć, no kako to biva u tradiciji priča, kad dobar čovjek prvi put zastrani, mora ga stići kazna. Miro se tako budi u noći i nalazi seksualnu radnicu mrtvu pod tušem.
U panici naš junak bježi na recepciju potražiti pomoć i ovdje u priču ulaze apsolutno fenomenalni Krešo Mikić (nagrađen Zlatnom arenom za sporednog glumca u Puli) kao recepcionar Belc i Nikša Butijer kao vratar Davor koji savjetuju Miri da ne zove policiju, već se tijela riješe njih dvojica i sve je pod kontrolom. No, ova dvojica imaju vlastite interese i neće proći mnogo prije nego krenu pritisci i ucjene.
Kao što rekosmo, priča je stara kao Biblija i ovdje se otvara drugi dio filma koji ima biti hičkokovskim trilerom u kakvom se običan čovjek nađe u neobranom grožđu kriminala i opasnosti. Ovdje film najbolje funkcionira kad fabulu nose dvojica negativaca, kao i drugi muški par Mirinih kolega s početka filma i ovdje svakako treba pohvaliti Igora Kovača kao Beraka, kao i Hrvojku Begović u ulozi Mirine žene Darije. Treba spomenuti i fotografiju Frane Pamića koja često tone u zgasito žutu boju.
No, ni hičkokovština neće držati Nolu dovoljno dugo, pa film radi i teći i završni žanrovski zaokret i u samoj završnici snimanoj vertikalnim videom, a koja donosi scene s jedne od najstravičnijih zabava na filmu. Pijanstvo, luđaci, užasna glazba, pijane priče o jazavcima i medvjed u kavezu samo su neke od scena koje susrećemo u ovom obratu koji više vuče na ludilo Akija Kaurismäkija nego na bilo kakav triler koji smo mislili da gledamo u prve dvije trećine filma.
Ako u prepričavanju “Escort” zvuči neusklađeno i nestabilno, to je zato što i jest takav, ali to ne znači da je zato u pitanju loš film. Zapravo je u pitanju izrazito gledljiv uradak, s par scena koje su iznimka, poput grozne večere s prijateljima kod Darije i Mire. Da je Nola odlučio snimiti film u samo jednom od žanrovskih okvira koje mu je previše poznata potka nudila, vjerojatno bismo dobili neku vrstu pastiša tih žanrova. Ovako se zaigrao i dopustio si izlete dovoljno duge da okusimo namjeru i dovoljno kratke da ne postanu klišeji. Na kraju, dobili smo sasvim solidnu zabavu, pomalo seksi, pomalo mutnu, pomalo začudnu, i svakako jedan od najboljih filmova Lukasove karijere. I svakako je jasno da će iza njega ostati rupa.
(Kinorama, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
