3,6 rendgena: ‘Tenet’ i problem budućnosti

Je li ‘Tenet’ Christophera Nolana bio pravi film za testiranje kinematografa za vrijeme pandemije?

“Tenet”

Možda već polako dobivamo osjećaj da su novinari samo ovoga portala iscrpili cisternu imaginarne računalne tinte pišući o utjecaju koronakrize na glazbenu industriju, ali ovih dana dobivamo sliku i o razmjerima iste po pitanju svijeta filma. Kao izvjesni lakmus test za ovo poslužio je film “Tenet” slavnog redatelja Christophera Nolana koji je pušten kao prvi tzv. tentpole uradak u kinodvorane i multiplekse diljem svijeta. Kad pogledamo njegove ostvarene rezultate, oni su u najmanju ruku dvojbeni. Na svjetskoj razini film je zaradio dvjestotinjak milijuna dolara, što je solidan rezultat s obzirom na ograničene kapacitete dvorana i strah koji se uvukao u ljude i priječi ih da pohrle u velikim brojevima pred platno. U usporedbi s ranijim rezultatima Nolanovih filmova, riječ je o tri do četiri puta manjoj sumi, ali jasno je da su usporedbe s normalnim vremenima deplasirane.

Ono što više bode u oči jest slab utržak na američkom tržištu, gdje se može pričati o tridesetak milijuna dolara u dva tjedna, ali i ovdje mora biti jasno da je riječ o zaradi u kojoj nisu sudjelovala dva najveća tržišta, ona u Los Angelesu i New Yorku, gdje kinodvorane još nisu otvorene. Također, neki drugi filmovi koji su istovremeno igrali u kinima zaradili su možda polovicu novca koji je odnio “Tenet”, ali riječ je o naslovima čija je produkcija koštalo višestruko manje od Nolanovog spektakla, pa se tako njegova zarada pokazala dovoljno sitnom da preplaši holivudske studije koji su mahom svoje uzdanice odlučili prebaciti na neke buduće datume. Tako je primjerice nastavak filma “Wonder Woman” preseljen iz listopada u božićno razdoblje ove godine, a prvi sljedeći planirani blockbusteri na rasporedu su Marvelov “Black Widow” i novi nastavak franšize o Jamesu Bondu “No Time To Die” koji dolaze u studenom. Do tada “Tenet” ima priliku zaraditi još pokoji dinar, jer ozbiljne visokobudžetne konkurencije na box officeu očito neće imati.

Situacija je, dakle, takva kakva jest, ali mora se postaviti pitanje je li ona postavljena na ispravnim temeljima. Što ako “Tenet” jednostavno nije bio pravi naslov koji bi ispipao teren za ostale zgrtače novca. Neke od potrebnih kvaliteta svakako posjeduje: visok budžet, popularni režiser, bombastične akcijske scene… Ali s druge strane nemoguće je poreći i da ima jednako otegotnih osobina od manjka megazvijezda u glumačkoj postavi koje bi automatski privukle publiku, pa do neporecive činjenice da mu je radnja jednostavno prekomplicirana za prosječnoga gledatelja.

Ukratko, riječ je o napetici u izravnom srodstvu sa sagom o Bondu po pitanju atraktivnih lokacija, visokorazredne šminke i akcijskih sekvenci s jednako karikiranim glavnim negativcem (samo po sebi je pomalo komično čuti da Kenneth Branagh glumi zločestog Rusa) i općenito plošnim likovima o kojima saznajemo premalo da bismo razvili ikakve emocije prema njima. To ide čak toliko daleko da protagonistu ni ne saznajemo ime, već se ovaj vodi upravo kao – Protagnist. Njega igra John David Washington kojeg pamtimo po ulozi u hvaljenom filmu “BlackKklansman” Spikea Leeja, a on donekle nadoknađuje propušteno sa sve manjim šansama koje ima Idris Elba da preuzme ulogu Jamesa Bonda u budućnosti.

Njemu uz bok gledamo Roberta Pattinsona koji u zadnje vrijeme postaje izrazito vruća roba za sve vrste uloga, od bergmanesknog arthouse horora “The Lighthouse”, preko na Netflix upravo puštenoga “The Devil All the Time”, pa sve do uloge novog Batmana u nadolazećem superherojskom spektaklu. I mora se priznati da je Robert stasao u respektabilnu pojavu na platnu. Sam Pattinson kaže da je svoju ulogu Neila u “Tenetu” temeljio na pokojnom teoretičaru Christopheru Hitchensu, ali u filmu se to može iščitati tek iz njegove prve scene u kojoj njegov lik pripit i neuredan zablista na razini koju neće ponoviti do posljednje scene u kojoj se pojavljuje.

Uz dvojicu pozitivaca i spomenutog ruskog Branagha žensku stranu filma drži Elizabeth Debicki, ali s likom toliko mršavo napisanim da ne može pokazati mnogo osjećaja i motivacije da bi nam postala dovoljno draga. No, kada želite ispričati priču kompliciranu poput “Teneta” možda je doista neophodno ogoliti sve ostalo da bi se oslobodio prostor za nju. A tu istu priču vjerojatno je nemoguće prepričati a da se ne otkrije previše radnje filma za dobro potencijalnoga gledatelja. Neka bude dovoljno objasniti da u ovom filmu ljudski rod iz budućnosti vodi rat protiv onog iz prošlosti koji je svojim postupcima prema okolišu ugrozio njihov život koji dolazi.

Kad god se u priču ubacuje narativ o putovanju kroz vrijeme potežu se neki paradoksi koje je nemoguće zanemariti, ali “Tenet” nam manje ili više izravno uporno ponavlja da o tim pitanjima trebamo čim manje promišljati i umjesto toga se prepustiti doživljaju. No, problem se javlja u nakani filma da bude cerebralan i u dostatnoj mjeri objašnjiv, pa iz tog razloga paradoksi u njegovom temelju još više žuljaju cijelim putem. Ako, pak, pokušavate zadržati konce tijekom dva i pol sata u rukama, pozornost koju ovaj napor iziskuje sigurno nadmašuje onaj koji se može očekivati od prosječnoga gledatelja, pa postaje jasno da u jednom trenutku film postaje presložen za vlastito dobro.

Mnogo je kritika upućeno i na miks zvuka, jer su mnogima koji su film gledali bez titlova mnogi dijalozi bili nerazumljivi, no tu svakako kod nas pomažu titlovi. Sve ostalo s tehničke strane, od specijalnih efekata do vrhunske kostimografije besprijekorno je do mjere da u određenim trenucima gotovo sve nedostatke možemo ako ne zaboraviti, onda barem oprostiti. Kad bismo se doista samo prepustili doživljaju, “Tenet” bismo mogli proglasiti prvorazrednom razbibrigom. Kad bi nam samo on to sam želio dopustiti.

Ovako smo dobili film koji želi djelovati pametno, ali to postiže samo dok ne postavljate previše pitanja. A opet, prekompliciran je da bi opuštao kao manje pretenciozni srodnici iz serijala kao što su “Mission: Impossible” ili James Bond. I stoga još jednom moramo postaviti pitanje – bi li budućnost filma na kinu bila drugačija da je umjesto “Teneta” upravo novi Bond pušten da probije led? Bi li takav film zaradio više i ohrabrio čelnike studija da puste svoje hitove ranije? Kako bilo, čini se da se stvari neće vratiti u normalu u dogledno vrijeme. Možda će streaming i ubiti kinodvorane u međuvremenu. Isto tako, možda će kroz kojih deset ili petnaest godina “Tenet” biti smatran kultnim ostvarenjem u Nolanovom opusu. Jedno je sigurno, budućnost ne možemo spoznati sve dok ne postane sadašnjost. Osim ako se netko iz nje ne vrati s maskom za kisik poput likova iz “Teneta” i prosvijetli nas. Dotad ovaj film spremamo u ladicu označenu s 3,6 rendgena: not great, not terrible.

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X