Inkubator u Tvornici je i ovog puta bilo uspješno okupljanje glazbenika i publike. Cherkezi United premijerno su predstavili svoj novi album ‘Petoljetka’, Erna Imamović ‘naoružana fantastičnim glasom i akustičnom gitarom u rukama prezentirala svoj kantautorski rad, dok su Lonely Passengers zaplivali kroz post rock struje u stilu Joy Divisiona.
Krenut ćemo suprotnim redoslijedom od onoga kako su se u ponedjeljak u Tvornici na pozornici Malog pogona predstavljali izvođači 4. Inkubatora. Cherkezi United kao jedinstvena rock pojava ovih prostora koja je čvrsto uronjena u tradiciju ruskih balada i revolucionarnih pjesama je ovih dana, neposredno pred koncert objavila svoj drugi album ‘Petoljetka’.
Možda bi se društvo iz Cherkezi Uniteda još moglo okarakterizirati i kao provokatore na urbanoj sceni kao što su primjerice Brkovi, ali polazište i ishodište Cherkeza je drugačije, da ne kažem uzvišenije i predanije samoj glazbi u kojoj koktel punka i ruske revolucionarne tradicije jednako snažno i uvjerljivo izlazi s pozornice. Za dobar tulum su kao stvoreni, a tako je bilo i u Tvornici prije dva dana. Možda da pored klasičnog rock instrumentarija gitare-bas-bubanj u igru uvedu i neku ‘električnu balalajku’ koncertni efekt bi bio još bolji.
Erna Imamović, ili samo Erna, pod kojim imenom nastupa ova mlada kantautorica, jedna je od najpotentnijih glazbenica domaće ženske kantautorske scene. Glazba jednostavno struji kroz nju. Kad je na pozornici ona je medij iz kojeg teku emocije bez obzira pjevala na hrvatskom, engleskom ili njemačkom jeziku. Njen karakter neposredne i simpatična djevojke koja u pauzama između pjesama najavljuje iste kroz anegdote ili pak otvoreno progovara o kompliciranosti naredne izvedbe na dvanaesterožičnoj gitari, u trenutku kad zapjeva prvi ton se potpuno mijenja i uranja u stihove koje svojim izvrsnim vokalom snažno pojačava. U tim trenucima ona je otvoreni portal s blues kozmosom, iako njena glazba nije blues. No koliko god Ernine izvedba bila emotivno i vokalno upečatljive, za naše domaće prilike čini se da joj je prijeko potreban bend (i to doooobar bend) iz leđa čija glasnoća bi bez problema nadglasala žamor onih u zadnjim redovima.Ipak smo mi ‘žamorljivi Balkan’.
Lonely Passengers su otvorili 4. Inkubator, no i pored čvrste svirke kao da još uvijek traže sigurni teren za svoj autorski izričaj. Glazbena priča im nije fluidna, a karakteriziraju je oštri rezovi između post punka uronjenog u ozračje Joy Divisiona, čak i u scenskim pokretima, i čistog punka. Ne bi ni to bio preveliki problem da u tim trenucima promjene zvuka i stava Lonely Passengers ne zazvuči kao da je došlo i do fizičke promjene ljudstva na pozornici. Naša sugestija je da im post punk puno bolje stoji.
Idući Inkubator je na programu u utorak 29. siječnja 2013. Poziv svima koji se žele predstaviti i dalje stoji. Inkubator ide dalje!