Četiri godine čekalo se na loše aranžirane, ucviljene, patetične i molitvene pjesme.
Koliko možete nabrojati izvođača u Hrvatskoj koji su sa svakim albumom iznijeli najmanje 3 hita? Pretpostavljajući da su imali barem više od dva albuma. Koliko možete nabrojati popularnih urbanih/pop izvođača koji sami pišu svoje pjesme? I pritom osvajaju prestižne nagrade i pune dvorane i arene diljem regije.
Nina Badrić nesumnjivo je jedna od najvećih, ako ne i najveća (uzevši u obzir neke gore nabrojane činjenice) hrvatska glazbenica. Najveća konkurencija joj ionako ne cilja na istu publiku, pa ju se s pravom može nazvati prvakinjom u svojoj kategoriji.
Počela je tamo negdje početkom devedesetih, a odmah se istaknula u masi kao obična cura iz susjedstva u maloj crnoj haljinici s tregerima, koja skakuće na italo disco high energy pjesme iz pera Denisa Curmana i njegove Renate Šimić. Suprotno tadašnjem trendu, nije imala napumpane usne i cice, nije imala napadnu šminku, nije se slikala polugola niti igrala na kartu seksipila i vamp djevojke. Nimalo stoga ne iznenađuje činjenica da na prste jedne ruke možemo nabrojati one koje su opstale u tom moru cro dancea. Nisu to bile loše pjesme; uništili su ih uglavnom pogrešni motivi, niske strasti, želja za brzom slavom, novcem i nastupom na Cro top 20.
Ninu sam primijetio još tamo u osnovnoj školi, a kasnije jako zavolio njen hit “Ja Za Ljubav Neću Moliti”, jednu od najboljih hrvatskih pjesama tog vremena, a koja bi isto tako vrlo lako mogla konkurirati svim recentnim izdanjima potonule hrvatske diskografije. Uslijedio je zatim cijeli niz hitova. Pjesme “Trebam te”, “Još i sad”, “Nek ti bude kao meni”,” Za dobre i loše dane”, apsolutni hit “Takvi kao ti”, balada koja je obilježila prošlo desetljeće, “Čarobno jutro”, te ne tako davne “Da se opet tebi vratim” i” Dodiri od stakla”, redom su osvajale vrhove top lista diljem Hrvatske i šire i Ninu premetnule u pjevačicu s najviše hitova u zadnjih petnaestak godina. U slučaju da je nekome kroz sve ove godine promakla bitna informacija, većinu svojih hitova napisala je upravo Nina.
Sa svojim zadnjim albumom “07”, proširila je krug svojih suradnika, a srazmjerno tome, rasla je i njena popularnost diljem regije. Već prije Dino Merlin, a tada i Hari Mata Hari, Ljiljana Petrović Buttler i srpska autorica Aleksandra Milutinović samo su neka od imena koja su Ninu približila našim susjedima, vrlo brzo klikovi na Youtubeu počeli su dobivati milijunske brojke i bam! – evo napunjenog Sava centra.
Usporedno s razvijanjem svoje glazbene karijere, Nina je dosta dugo tražila i svoj vizualni identitet. Bilo je tu svega, no zasigurno nije nikad izgledala bolje nego danas. Izgleda ugodno u svojoj koži, izgradila je svoj stil i dala je svoju prepoznatljivu notu onome što nosi i kako se nosi. Nažalost, vizualni identitet nije se uspješno translatirao na glazbenu domenu i nije nikad zvučala izgubljeno kao na svom najnovijem albumu kojeg je najavila kao svoj najbolji album do sada. Dalje>>