Što zbog tekstova na portugalskom, što zbog melankolije i čežnje u glasu pjevačice Patricije Andrade, Sinistro zvuči kao neobičan spoj fada i doom ili sludge metala, odnosno borba zrake sunca s vječnim mrakom koji je okružuje.
Nastupu lisabonske doom (odnedavno) petorke Sinistro imali smo priliku svjedočiti ove jeseni kada su u zagrebačkom Boogaloou, uz američki Pallbearer, otvorili koncert Paradise Losta. Na tom koncertu pozornost je posebno privukao teatralan nastup pjevačice Patricije Andrade, čiji vokal, koji često bremenit čežnjom zaziva asocijacije na fado, stoji u oštroj suprotnosti teškome mraku koji zaziva ostatak benda što, predvođen basistom Fernandom Matiasom, stoji iza nje.
Spomenuti nastup svakako je pobudio znatiželju za buduće praćenje rada ovog benda, pa se dobrodošlom čini okolnost da se Sinistro odlučio za objavljivanje svoga trećeg albuma “Sangue Cássia” upravo u prvom tjednu nove godine, kada još ne postoji navala velikog broja novih izdanja.
“Sangue Cássia”, dakle, potvrđuje sve elemente koje bend čine atrakcijom uživo, prvenstveno upečatljivo ukrštanje melankolije i erotičnosti s mračnim dubinama što graniče s područjem sludgea. Prvu od osam pjesama, “Cosmos Controle”, krasi trajanje od čak jedanaest minuta, te kao i ostatak albuma mnogo više inzistira na polaganom stvaranju željene zlokobne atmosfere koja će se razliti cijelom ovom pločom.
To možda ne predstavlja ništa novo u odnosu na dosadašnji rad Sinistra, poglavito na album prethodnik “Semente” objavljen 2106. godine, no ono što jest novo je osjećaj sigurnosti u viziju benda i produkcijska superiornost zbog koje nova ploča dodatno iskače u katalogu benda, a za što je vjerojatno najzalužniji upravo autor miksa i mastera, Matias.
Čak ni u pratnji uglavnom crno-bijelih artsy spotova koji prate tri izbačena singla, “Abismo”, “Pétalas” i “Lotus”, Sinistro ne djeluje pretenciozno kako sve može djelovati na papiru. “Sangue Cássia” prije zvuči kao sat vremena borbe jedne zrake sunca, koju predstavlja Patricijin glas, sa silama vječnoga mraka koje je okružuju. Teško je reći što ili tko u toj borbi pobjeđuje, alin isto tako, teško je i poreći da je to nastojanje užitak pratiti, baš kao i predstavu koju Sinistro upriličuje uživo.
Ocjena: 7/10
(Season of Mist, 2018.)