Razgovor s crnogorskim guruom uoči novog zagrebačkog koncerta.
Rambo Amadeus gostuje u zagrebačkom Vintageu u četrvrtak, 18. siječnja. Tim povodom Rambo ponovno gostuje i na stranicama ovog portala, gdje smo mu ponudili pet rubrika, po dva pitanja u svakoj. Zašto? Nemamo pojma, u tom nam se trenutku to činilo kao dobra fora…
ZAGREB
Bio si 2000. godine prvi koji je u Zagrebu nastupio od izvođača „s one strane“. Od tada si bio stotinu puta… Koliko danas glazbenicima iz „susjedstva“ znači gig u Zagrebu?
Pa tih godina je značilo nevjerovatno mnogo, stvarno sam bio “Ero s onoga svijeta”, trebalo je imati čistu savjest, dobru volju, a bogami i nešto malo hrabrosti imajući u vidu šta je bilo koju godinu prije toga. Danas, čini mi se, otkad čitava ex-yu estrada neometano putuje trbuhom za kruhom i nastupa „od Vardara do Triglava” izgubio se taj prefiks apsolutne eksluzive, možemo samo da govorimo o tome da mi je veoma značajno što i dalje imam svoju publiku koju zanima šta i kako radim.
Može se reći da je danas mlađim generacijama prosto manje stalo do sadržaja koji im se nude, jer su temeljno zatrpani svim i svačim. – Rambo Amadeus
Može li se danas govoriti u „bitnim“ koncertima u „bitnim“ gradovima, kad ionako sve završi na Youtubeu? Koliko je to promijenilo odnos tvoj, ili glazbenika općenito, prema vlastitim koncertima?
Nisam nikada imao utisak da je neki moj koncert meni nebitan. Youtube mi je jako značajan jer me na ostalim medijima uglavnom nema. Kada bih mogao da preuzmem kontrolu nad mogućnošću da na Youtubeu mogu da opstaju snimci koje sam samo ja postavio, sve bi bilo OK. Ovako, ljudi kače sve i svašta, neke krš snimke, pa se zapravo publika zatrpava glupostima. Ja nisam promijenio svoj odnos prema koncertu, nastojao sam uvijek da izvučem najbolje iz sebe i benda, bez obzira da li neko snima ili ne. Krš i lom snimci malo degradiraju, ali ipak više je koristi od Youtubea nego štete. Samo sada manje kenjam, jer ljudi vade iz konteksta pa prenose dalje, što uvijek daje pogrešan utisak o onom što se htjelo reći.
PUBLIKA
Publika se, naravno, mijenjala tijekom tvoje karijere svih ovih godina, i to ne samo generacijski. Ovi danas ne smiju pušit na koncertima, stalno snimaju, a na stick u džepu im može stati cijela tvoja diskografija, svi tvoji spotovi i sve sezone „Igre prijestolja“. Je li način za koji misliš da je najbolji da tvoja muzika dopre do njih ostao isti ili si radio neke „psihološke“ preinake u pristupu prema današnjoj publici?
Pa, može se reći da je danas mlađim generacijama prosto manje stalo do sadržaja koji im se nude, jer su temeljno zatrpani svim i svačim. Danas , možda i zato što sam stariji, ne trudim se da pošto-poto nastane masovna histerija na koncertu. Vjerujem da je najveće psihološke preinake kod publike napravila zapravo smjena generacija, one starije su pušile travu, ovi sada gutaju neke tablete čije dejstvo mi je nepoznato, pa se događa da me posmatraju kao da sam izložen u muzeju, bez nagona da komuniciraju sa mnom ili muzikom. Srećom, snaga muzike je ipak takva da nađe put i do najimpregniranijeg mozga.
Tvoji koncerti privlače i one koje ne mare previše za tvoju muzku, ali vole čuti dobru foru. Kakav je tvoj stav, dakle, o ljubiteljima „evanđelja po Rambu“ koji u dvoranu dolaze nasmijati se malo?
Dok god budem izlazio na binu, svi koji plate kartu su dobrodošli, makar dolazili da vide kakva mi je frizura i koju sam toaletu izabrao za tu noć. Šou biznis je surov, uvijek postoji velika razlika između onog što želite da kažete i onog što ljudi žele da čuju i vide. Na tankom koncu između te dvije težnje žongliraju čitave karijere.
POLITIKA
Obilažiš sve te „naše“ zemlje već godinama, živimo li u normalnijim ili luđim državama sad nego prije 15-20 godina?
Imali smo mi mnogo visoko mišljenje o sebi, ja sam sada svoje kriterije spustio, meni je važno samo da se ne ratuje. Nemoral, prevare, zloupotrebe, bahaćenje vlasti, nespremnost radničke klase da uči i mijenja se, sve ja to vidim, ali… Računam da je potreban jedan duži period mira, da bismo počeli da nalikujemo na normalna društva. Naravno, nalikovat ćemo na normalno američko društvo, a ne evropsko, barem prvih 100 godina. Radnici i seljaci su tražili kapitalizam. Evo, dobili su ga. To je to.
U međuvremenu se i Crna Gora osamostalila. Jesu li umjetnicima poput tebe procvjetale ruže?
Vlast na žalost ima nešto drukčiji ukus od onog što ja radim. Oni, koliko mogu da zaključim po tome koga angažuju da nastupa za praznike, ipak preferiraju programe za široke narodne mase, vjerujem da i privatno kući to slušaju. Tu i tamo u nekom gradu gdje je građanska opozicija na vlasti, dobijem i ja priliku da uradim nešto i uzmem neki dinar iz budžeta za kulturu. U Crnoj Gori se vlast nije promjenila od 1988., pa je realnije za očekivati da danas na nekoj velikoj proslavi nastupa estradna vedeta, koja je već te 1988. bila etablirana, koju su tada jako mladi političari privatno slušali. Evidentno je da nitko od njih koji još uvijek vladaju nije promjenio ni senzibilitet niti ukus u međuvremenu.
MEDIJI
Još si one 2000. u zagrebačkoj Tvornici govorio u kameru HTV-a da tog trena možda i jesi vijest, ali da će se sve ubrzo vratiti u normalu. Odnosno da će te mainstream mediji vratiti u zapečke stranica i da ćeš se povući u underground gdje, rekao si tada, i pripadaš… I? Uživaš li danas u nebrizi medija za tvoj rad ili te ipak gnjave?
Ne gnjavi me nitko, sve je kako sam predvidio, uz prijatnu okolnost da su društvene mreže na kojima sam sasvim lijepo prisutan. Tada nisam predvidio da će utjecaj mainstream medija da se srože na jednu trećinu, a ove dvije trećine da će preuzeti društvene mreže, što mi svakako pomaže da moj rad dođe do publike. Jebiga, ne može čovjek baš sve da predvidi, makar bio i Rambo.
Nekad davno, u ono nenarodno doba, bio si na glasu kao manipulator medijima. Sjećam se one priče s početaka – da si rudar koji se slučajno našao u glazbi i takve stvari… Imaš li još volje baviti se medijima na takav način? I može li se danas uopće manipulirati manipulatorom?
Ma ne, danas je besmisleno govoriti bilo šta, toliko riječi se ispali istovremeno na sve strane da su izgubile značaj. Danas kad predsednik Amerike izvali neku budalaštinu, više niko ne reaguje. Svijet se prosto navikao na apsurde, pa je izmišljanje apsurdnih priča kao umjetnički izraz sasvim passe.
Jebiga, ne može čovjek baš sve da predvidi, makar bio i Rambo. – Rambo Amadeus
POD RAZNO
Nakon 2008., kad je izašao „Hipishizik Metafizik“, rekao si da više nema smisla objavljivati albume. Izdržao si sedam godina bez albuma, a onda je izašao „Vrh dna“. I hoćemo li sad opet zaključiti da snimanje albuma danas više nema smisla ili…?
Pa nema nikakvog smisla, zaista. Zajebo sam se što sam napravio izdanje. Evo, sada mi se nagomilao opet neki materijal, izbacivat ću jednu po jednu pjesmu na Youtube i to je to. Ako bas izdavač navali da to izda, mogu da odobrim izdanje, ali tek nakon što ih sve izvrtim na Youtubeu. “Album” je količina pjesama koja može da se strpa na aktualni nosač zvuka. Šta to danas znači? Koji je to nosač zvuka? Stick? CD? Fonograf? Cloud? Koliko pjesama čini jedan album danas? Zapravo radim na svom web-sajtu, na kome će sva moja muzika biti objedninjena u jedan album, koji će, ako bude sve po planu, samo vremenom rasti.
Možeš li dati originalan odgovor na jedno od najglupljih pitanja glazbeniku: što možemo očekivati od koncerta u Vintageu u četvrtak?
Od koncerta se može očekivati ipak samo koncert. Da li će biti dobar ili loš, zavisi od mene, ali i od publike. Dakle, pravo pitanje je: šta možete očekivati od samog sebe dolaskom na koncert Ramba Amadeusa?