Manje od mjesec dana dijeli nas od dodjele Oscara, pa donosimo pregled nominiranih ove godine u kategoriji najboljeg filma. Glavni favoriti ovogodišnje utrke su svakako ‘The Shape of Water’ i ‘Three Billboards Outside Ebbing, Missouri’, a mi smo složili listu devet nominiranih za najbolji film, poredanih od najgoreg do najboljeg prema izboru našeg portala.
9. “The Post”
Budući da joj nominaciju za najbolji film podupire tek još jedna, ona za najbolju glumicu Meryl Streep, novinarska drama Stevena Spielberga, unatoč ranim spekulacijama koje su predviđale velike izglede, naoko ima najmanje šanse da bude nagrađena u glavnoj kategorije, a tu nagradu najmanje i zazlužuju od devet filmova u trci. Izveden na granici sapunice, “The Post” djeluje jako staromodno za film koji želi odzvanjati aktualno, odnosno sve upućuje na nostalgiju za vremenima u kojima je novinarstvo bilo gotovo viteško zvanje u usporedbi s današnjim.
8. “Darkest Hour”
Iako nešto bolji od druge ovogodišnje filmske biografije Winstona Churchilla s Brianom Coxom u glavnoj ulozi, “Darkest Hour” redatelja Joea Wrighta (“Atonement”) svoju najveću snagu nalazi u briljantnoj izvedbi Garyja Oldmana, te u maski koja je glumca s malo fizičke sličnosti s najslavnijim britanskim premijerom pretvorila u nešto nevjerojatno nalik Churchillovoj pojavi nalik buldogu. “Darkest Hour” tako će tražiti svoju priliku upravo u tim kategorijama, u kojima je i favorit, a pomalo dosadna biografska drama krojena po svim oskarovskim pravilima ionako u ovoj konkurenciji ne zaslužuje ozbiljnije razmatranje.
7. “Get Out”
“Get Out” američkoga redatelja Jordana Peelea najneobičniji je film u razmatranju ove godine. Prije svega, žanrovski gledano, riječ je o filmu strave, a u povijesti je tek jedan film koji bi se načelno mogao proglasiti hororom osvojio glavnu nagradu, a to je naravno “Silence of the Lambs” Jonathana Demmeja. “Get Out” je i britka kritika sustavnog rasizma u Americi, pametan i svjež film koji je jednoglasno oduševio kritičare kada se počeo prikazivati prije godinu dana, ali čini se kako je sve u njemu nekako suprotno od onoga kako zamišljamo oskarovski film, tako da bi pobjeda Peelovoga filma predstavljala najveći odmak od uobičajene estetike Akademije u povijesti. “Get Out” možda ipak više nade treba polagati u kategoriji najboljeg originalnog scenarija.
6. “Call Me By Your Name”
Ako je pobjeda novinarske drame “Spotlight” preklani umanjila izgleda Spielbergovog “The Post” slične tematike ove godine, onda je prošlogodišnje slavlje “Moonlighta” još više pomrsilo račune drami “Call Me By Your Name” Luce Gaudagnina, budući da je teško zamisliti kako će Akademija dvije godine zaredom slaviti homoseksualne romanse. “Call Me By Your Name” je ipak dosta bolji film od svog lanjskog prethodnika. Režiran tipično europski, sporo i mirisno, govori priču o aferi mladog privilegiranog Ellija (Timothée Chalamet) s gostom njegova oca, šarmantnim Amerikancem Oliverom (Armie Hammer) jednoga ljeta na sjeveru Italije.
Najveća je zamjerka ovome filmu što nas pokušava natjerati da nam bude žao jednog dječaka koji ima doista sve, od velikog bogatstva koje uključuje i vilu u Lombardiji, preko izuzetnog obrazovanja i talenta do roditelja punih razumijevanja koji mu pružaju nevjerojatnu potporu (Michael Stuhlbarg zaslužio je barem nominaciju za sporednog glumca na temelju krasnog monologa, ali nažalost je nije osvojio), a sve zbog jednog lijepog iskustva na kojem mu mnogi mogu samo zavidjeti. Ipak, sveukupni dojam je pozitivan, a “Call Me By Your Name” favorit je u kategoriji najboljeg adaptiranoga scenarija.
5. “Lady Bird”
Fim “Lady Bird”, koji je režirala glumica Greta Gerwig, govori o odrastanju djevojke Christine ‘Lady Bird’ McPherson (Saoirse Ronan) u Sacramentu početkom prošloga desetljeća, o njezinom školovanju u katoličkoj gimnaziji i njezinim prvim ljubavnim iskustvima i pravim i lažnim prijateljstvima koje to životno razdoblje prate.
Najveća vrlina ove drame, osim dvaju sjajnih ženskih uloga koje film nose, su izvrstan scenarij i upravo svilen dodir redateljice koja priči dodaje mnogo duha i čini je pitkijom i prohodnijom nego je to često slučaj s filmovima koji se bave ovom tematikom. Moglo bi se reći da film dijeli dosta dodirnih točaka s posljednjim velikim ostvarenjem s tog područja, “Boyhoodom” Richarda Linklatera, premda je ispričan iz ženske perspektive i nedostaje mu (pretjerana) ambicija dugogodišnjeg snimanja koja je od Linklaterovog filma učinila tako posebno iskustvo.
4. “The Shape of Water”
“The Shape of Water” je s čak trinaest nominacija najveći favorit u ovogodišnjoj trci za Oscar u kategoriji najboljeg filma. Guillermo del Toro gotovo će sigurno biti dobitnik nagrade za najbolju režiju, a prilično su sigurni i kipići u kategorijama scenografije i glazbe. Fantastična i vizualno očaravajuća bajka o nijemoj čistačici Elisi koja se zaljubljuje u neobično stvorenje iz rijeka Južne Amerike izvrsno je izvedena na mnogo razina. Glumačku postavu predvodi troje nominiranih, Sally Hawkins za glavnu žensku ulogu, te Olivia Spencer i Richard Jenkins za sporedne, a društvo im prave i uvijek odlični antagonist Michael Shannon, i još jednom Michael Stuhlbarg.
Iako mu s pravom spočitavaju nimalo suptilno propagiranje prihvaćanja različitosti kao i nedostatak slojevitosti likova, pa i logičke nejasnoće (zašto je pobogu riječnom stvorenju potrebno dodavati sol u vodu?), “The Shape of Water” je prije svega bajka koja igra na buđenje djeteta u gledatelju, i čini se kako bi mogla kao takva usmjeriti sasvim dovoljan broj glasova Akademijinih članova da se okiti najpoželjnijom nagradom na ovogodišnjoj dodjeli.
3. “Phantom Thread”
Redatelj Paul Thomas Anderson i glumac Daniel Day-Lewis iza sebe zajedno već imaju vjerojatno najbolji film ovog stoljeća, briljantnu studiju likova “There Will Be Blood” koja je Day-Lewisu donijela drugi od tri Osacra za najboljega glumca, što čini rekord s kojim se nitko u povijesti ne može mjeriti. Day-Lewis nije samo najbolji glumac svoje generacije, već i jedan od najboljih svih vremena, a Anderson je čovjek koji iz njega može izvući najviše. Možda i previše, budući da se ovaj velikan nakon njihove zadnje suradnje, drame “Phantom Thread” po drugi put u karijeri odlučio prestati baviti glumom. Ne treba posebno opisivati razinu gubitka koji bi kinematografija pretrpjela u slučaju da se Daniel ne odluči još jednom vratiti, ali isto tako ne treba poricati ni činjenicu da je i svojom možda posljednjom ulogom odradio još jedan posao za pamćenje, u razini svojih najboljih (“There Will Be Blood”, “Lincoln”, “Gangs of New York”).
U “Phantom Thread” Day-Lewis glumi Reynoldsa Woodcocka, modnog dizajnera u Londonu pedesetih godina prošloga stoljeća, koji razvija neobičan ljubavni odnos s mladom konobaricom Almom koja mu postaje muzom, ali svojom mušičavošću i teškom naravi u njoj budi i njenu mračnu stranu. Film je izveden gotovo bez slabe točke, od fotografije za koju je po prvi put zaslužan sam redatelj, preko predivne glazbe Jonnyja Greenwooda iz Radioheada koja spada u njegova najbolja muzička ostvarenja uopće, do glumačkih izvedbi u kojima osim glavne zvijezde briljiraju i Vicky Krieps, a pogotovo nominirana za sporednu ulogu, Lesley Manville kao Woodcockova predana sestra Cyril, a da ne spominjemo vrhunsku kostimografiju koja će filmu gotovo sigurno donijeti Oscar. Film je možda mrvicu previše pomaknut i mračan za ukus Akademije, ali sasvim sigurno potvrđuje Andersona kao redatelja s jedinstvenom vizijom i jednog od najboljih filmaša danšnjice.
2. “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri”
Drama Martina McDonagha razmatra mržnju i bijes koji nam štete, ali im se teško oduprijeti kad nam počnu upravljati životima. Ovaj film govori o prihvaćanju tih sila, ali i sebe i drugih u svijetu u kojem se moramo suočavati s neobjašnjivim nasiljem koje nam odasvud prijeti. “Three Billboards” svakako je jedan od najboljih filmova ove godine, premda nije bez mana s redateljske pozicije, što ga je koštalo inače važne nominacije u kategoriji najboljeg redatelja. Posljednji film koji je osvojio glavnu nagradu bez redateljske nominacije bio je “Argo” Bena Afflecka prije pet godina. No ipak, upravo je ovo film koji će voditi glavnu trku s “The Shape of Water” za titulu najboljeg filma.
Uloga Frances McDormand je toliko jaka da ona praktički konkurenciju za najbolju glumicu ove godine ni nema, a i Sam Rockwell se čini kao apsolutni favorit za sporednog glumca sudeći po svim nagradama kojima je dosad obasipan. I u kategoriji najboljeg originalnog scenarija “Three Billboards” je favorit, ali tu potvrdu neće doživjeti na sutrašnjoj dodjeli nagrada WGA kojima Udruženje scenarista daje smjernice za utrku na dodjeli Oscara, budući da film nije napisan prema smjernicama te udruge, pa nije u konkurenciji ove godine.
1. “Dunkirk”
Ratni spektakl Christophera Nolana “Dunkirk” tehnički je savršeno djelo fenomenalne atmosfere nelagode i napetosti, pravi masterclass režije i najbolji film godine, čiji su glavni nedostaci u šansama za osvajanje nagrade za najbolji film, nedostatak jakog scenarija i glumačkih izvedbi zapravo u potpunoj službi stvaranja upravo pravog, hladnog ozračja Drugog svjetskog rata u trenucima akcije spašavanja Britanskih vojnika zapelih na pješčanim plažama Dunkirka u Francuskoj.
Nolan svojom besprijekornom režijom tijekom filma uvelike podsjeća na svog gigantskog prethodnika Stanleyja Kubricka, a ove je godine prvi put nakon niza hvaljenih filmova i prepoznat nominacijom za najboljeg redatelja. Nitko na ovoj dodjeli ne zaslužuje tu nagradu više od njega, ni mnogi koji su došli prije nisu je zavrijedili u toj mjeri, ali čini se kako ni ovo neće biti njegova godina, već će još malo ostati na čekanju. No, sudeći po njegovom dosadašnjem radu, Nolan je sve bolji i još je mnogo vrhunskih djela ispred njega. Dotad će “Dunkirk” vjerojatno odnijeti tehničke nagrade za zvuk i montažu, iako zaslužuje i mnogo više.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
