Rijetki albumi grade svjetove s tolikom brigom za detalje kao “Transangelic Exodus”, ali još su rjeđi među njima oni koji prenose tako značajnu poruku.
Novi album Ezre Furmana temelji se na fantastičnoj premisi u paralelnoj stvarnosti u kojoj neki ljudi postaju anđeli što se manifestira na način da im na leđima izrastaju krila koja im operacijom odstranjuju. Mnogi su, naravno, uzrujani u svom strahu od nepoznatog, misle da je ta pojava zarazna ili opasna i smatraju kako ovu pojavu treba zakonom zabraniti, piše Furman u najavnom tekstu koji prati objavu ploče “Transangelic Exodus”.
Album tako započinje u bolnici iz koje jedan takav par bježi nakon operacije. “Suck the Blood from My Wound” odiše tako atmosferom odbacivanja lanaca u bijegu slavno opjevan na naslovnoj pjesmi albuma Brucea Springsteena “Born to Run” i još više u “Thunder Road” koja ga otvara, ali bijeg Furmanovih junaka je pitanje života i smrti, budući da su homoseksualni i transanđeoski ljubavnici. “To them we’ll always be freaks,” pjeva Ezra dok par odbacuje krvave zavoje nakon operacije i bježi automobilom na filmsku avanturu ceste koja će se razviti kroz još tucet pjesama koji slijedi.
Dok se glazbeno album nastavlja na bogatu američku kantautorsku tradiciju, njoj se povremeno dodaju brojni začini iz drugih žanrova, pa tako već na “Driving Down to L.A.” možemo čuti melodiju koja će posuđivati od “Natural Mystic” Marleyjevih Wailersa, a spot koji je prati prati par u bijegu na cesti gdje ih proganja skupina neonacista, komentar na današnju eksplicitnu institucionaliziranost ekstremne desnice pod vlašću Donalda Trumpa.
Religijske konotacije albuma vezene za Ezrine židovske korijene isplivat će u trećoj “God Lifts Up the Lowly”, a potom i u “Psalm151”, kao i “Maraschino-Red Dress $8.99 at Goodwill” koja kao da je preseljena iz kataloga benda Mountain Goats” Johna Darniellea, a u kojoj kaže kako misli da će danas preskočiti odlazak u sinagogu. “Vjerujem u Boga, ali sumnjam da ćemo se izvući iz ovoga,” pjevat će i kasnije u “Come Here Get Away From Me”.
Album je izrazito jak u proklamacijama autobiografske iskrenosti koji paradoksalno izbijaju baš u pjesmi “Compulsive Liar”, a koja govori kako ga je njegova inherentna homoseksualnost pretvorila u lažljivca čije laži postaju sve kompleksnije i učestalije od najranije mladosti kada je otkrio da mu se svđaju dječaci, ali to nije smio s nikime podijeliti. Tematika otkrivanja vlastitih nekonvencionalnih žudnji u školskim danima prisutna je i u rokerskom singlu “Love You So Bad”, te u završnoj pjesmi “I Lost My Innocence” (sa sljedećim stihom “to a boy named Vincent“).
Rijetki albumi grade svjetove s tolikom brigom za detalje kao “Transangelic Exodus”, ali još su rjeđi među njima oni koji prenose značajnu poruku, u ovom slučaju o prihvaćanju različitosti u svijetu koji se danas sve više radikalizira. Kad su pritom i toliko glazbeno zadovoljavajući sa svojim alter-pop melodijama koje se urezuju u uho, jasno je da pred sobom imamo ploču koja je daleko iznad prosjeka današnje produkcije. Ne dopustite da vam ovaj biser proleti ispod radara.
Ocjena: 9/10
(Bella Union, 2018.)