Album

‘Faith’ i ‘Jelmore’ naći će se na albumu ‘i,i’ koji izlazi 30. kolovoza.

The Boss na “Western Stars” teži jednom drugačijem zvuku koji on sam opisuje kao kinematografski, što će reći da uključuje raskošne gudačke orkestracije kojima odaje počast specifičnom žanru kalifornijske popularne glazbe iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon lanjskog trijumfa s bendom Sons of Kemet, Shabaka Hutchings se sa drugim sastavom otisnuo u postapokaliptičnu pustolovinu kozmičkog jazza.

‘DK40’ izlazi 26. travnja u obliku CD-a, a u svibnju stiže i digitalno izdanje

Bend koji je praktički izmislio crowdfunding u glazbi.

‘there is no Other’ izlazi početkom svibnja, a producirao ga je Joe Henry.

Album je napisao i producirao slavni kantautor Ben Harper.

Saami ima sedamdeset i pet godina i “posljednji je izvođač Surtija,” kako piše producent albuma Ian Brennan u popratnom tekstu ploče. “Kad on ode i ova će glazba umrijeti s njim.”

Poniji, štrudle, mačji brkovi, Anchluss i Voljeni vođa neke su od njihovih omiljenih stvari.

Ništa se na “True Meanings” ne može proglasiti promašenim, ali ipak ostaje dojam da smo očekivali dobiti malo više od albuma srednje struje i srednjeg tempa.

Iz Neslonove tvornice glazbe ploče stižu brzinom koju postaje sve teže pratiti, a posljednja od njih posveta je njegovom starom prijatelju Franku Sinatri čijih je jedanaest hitova okupio na svom službeno šezdeset i osmom albumu u karijeri.

Jasno je da Staton ima želju uključiti se svojim radom u pokret otpora i izraziti želju za promjenom, ali ovakvim pjesmama bez pomnije razrađene poruke od nizanja najopćenitijih ispraznica ne može postići mnogo.

Ako može Dylan, zašto ne bi i Willie?

Svojim novim, dva i pol sata dugačkim albumom ‘Heaven and Earth’, saksofonist Kamasi Washington istovremeno odaje počast jazz tradiciji iz koje je potekao i mijenja je dodavanjem elemenata modernoga popa koji je čine pristupačnom slušateljstvu 2018. godine, a koje ne mora nužno biti intimno upoznato s istom.

Album o djelovanju prirode na čovjeka, čovjeka na prirodu i društva na ženu označava povratak američke kantautorice Neko Case u formu, iako ne doseže razinu njezinih najboljih radova.

Svega nekoliko dana nakon što su u studijskom obliku snimljene na legendarnim sessionima kojima su kumovale velike količine alkohola i droge, odsvirane uživo pjesme s albuma ‘Tonight’s the Night’ zvuče manje intenzivno, ali to im dopušta da otkriju neke druge kvalitete koje će možda ostati skrivene na albumu koji će izaći dvije godine kasnije.

Bez obzira na to ubrajate li se u klub uživatelja dima opojnih biljaka ili onaj zaljubljenika u žestoku glazbu, prvi album benda Sleep objavljen nakon gotovo dva desetljeća pauze ima dovoljno snažne argumente da vas pridobije svojim gotovo hipnotičkim svojstvima.

Akustični instrumenti, dva do tri akorda, očaravajuće melodije i tekstovi o hrani, starosti i smrti. John Prine nas svojim prvim autorskim albumom u trinaest godina ima namjeru ugušiti svojim šarmom. I uspijeva.

Alkohol joj je uništio lošu vezu, pa Sarah Shook na novom albumu pije još više kako bi je zaboravila. Zmija s naslovnice ovog odličnog cowpunk albuma trebala bi gristi vlastiti rep kako bi poetično dočarala “circulus vitiosus” u kojem se našla ova divlja i talentirana kantautorica.

Beck je uposlio Edgara Wrighta, redatelja kino hita ‘Baby Driver’, da mu režira novi videospot za pjesmu ‘Colors’.

Riječ je o finalnom, završnom koncertu Patti Smith i njenog benda kojim su obilježili 40. rođendan.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Posljednji u nizu ovih je ‘Heartattack and Vine’ iz 1980. godine.

Iako se doima da prevladava mišljenje kako je nova ploča Jacka Whitea uradak s mnogo razbacanih ideja bez pravih pjesama, riječ je o odvažnom i zanimljivom albumu koji vjerno korespondira današnjem stanju svijesti u kojemu vlada postmoderna shizofrenija.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Sljedeća postaja u našem pregledu je remek-djelo ‘Blue Valentine’ iz 1978.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. U našem pregledu na redu je ‘Foreign Affairs’ iz 1977. godine.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. U našem pregledu na redu je možda i najbolji album Waitsovog ranijeg perioda, ‘Small Change’ iz 1976. godine.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Naša sljedeća postaja pregleda ovih izdanja je brbljavi hibrid živog i studijskog albuma, “Nighthawsks at the Diner” iz 1975. godine.

Nakon što je krajem prošle godine svoja remasterirana reizdanja doživjelo svih sedam albuma Toma Waitsa iz njegove posljednje faze karijere, odnosno oni objavljeni na etiketi ANTI-, isti tretman uslijedio je sada i za onih sedam s početka glazbenog puta ovog genijalnog trubadura, objavljivanih u sedamdesetima na etiketi Asylum. Bacamo pogled na drugi album u nizu i možda prvo Waitsovo remek-djelo, himnu subotnjim izlascima, ‘The Heart of the Saturday Night’.

Album ‘You’re Driving Me Crazy’ na kojem slavni pjevač surađuje s orguljašem i trubačem DeFrancescom bit će dostupan krajem travnja.

Prvi album Toma Waitsa otkriva dečka koji obećava, no ni vračare ne bi mogle predvidjeti kakva je briljantna glazbena odiseja pred njim.