Do jučer se moglo reći da se još nikad nije dogodilo da dva benda iz Sjeverne Irske sviraju u Zagrebu iste večeri, ali u različitim klubovima. No sinoć je i taj statistički podatak upisan u mapu koncertnih događanja u metropoli. Uz to, oba sjevernoirska benda su održali svoje premijerne nastupe u Hrvatskoj.
Dok se u Klub.-u nastupali jam psihodeličari Electric Octopus iz Belfasta, u Malom pogonu Tvornice je iz sve snage rokao garažni punk rock blues dvojac The Bonnevilles, osnovan u malom mjestu Lurgan, kojeg je osobno pjevač i gitarist Andrew McGibbon Jr. sinoć nazvao ‘pripizdinom na kraju svijeta’. „Puno toga tamo nedostaje, ali mi ne smeta, dapače možda mi se zbog toga i sviđa“, izjavio je tako McGibbon s pozornice ispred jedno 50-60 okupljenih koji svakako nisu zažalili što su došli na koncert.
Zanimljivo je da je za The Bonnevilles rodni grad ‘vječita inspiracija’. Samo su mu na posljednjem albumu „Arrow Pierce My Heart“ posvetili par pjesama, i to uvodnu „No Law In Lurgan“ i nešto kasnije ironičnu „Erotica Laguna Lurgana“, dok koncerte redovno zatvaraju s „Hartdale Lurgan Blues“ s istoimenog EP-ja s početka karijere, koju su, usput rečeno, odsvirali i na bisu sinoć u Zagrebu. Dakle, uistinu inspirativan gradić za ovaj bend.
Koliko je taj dvojac, koji još čini bubnjar Chris McMullan bio prisan, pristojan i opušten u konverzacijama s prisutnima, posebice kad su se zahvalili na poklonima koje su dobili od jedne obožavateljice koja ih pratila cijelo vrijeme iz prvog reda, toliko su izvedbama podsjećali na neobuzdanu rock zvijer. Uz to, The Bonnevilles kao duo razvijaju toliko moćan i pun zvuk prema van da je u određenim trenucima bilo nevjerojatno da ga na pozornici proizvode samo dva glazbenika.
Andrew McGibbon Jr. osim odlično baždarene promuklosti vokala koji pruža onu najfiniju i najtraženiju patinu kad je riječ o rock vokalu općenito, istovremeno je gitarski mag koji je bluzersku slide-guitar tehniku stopio s arogantnim punk rock rifovljem stvarajući uistinu originalnu i prepoznatljivu tehniku unutar stila za koji bi ovlaš mogli zaključiti kako je u njemu po pitanju sviranja gitare sve rečeno do sada. Takva gitarska izvedba bila je glasna, masna i prezentna. Kad se tu pridoda McMullanovo žestoko i precizno udaranje po opnama bubnjeva, već je na samom početku nastupa The Bonnevilles bilo predvidljivo da će se atmosfera sve više kovitlati kako vrijeme bude odmicalo.
Zakuhali su već s „Learning To Cope“, „Machine Born To Think“ i „Good Suits & Fighting Boots“, raspalili sa „Son Of Reverbio“ i „Dirty Photographs“ kad je Andrew McGibbon Jr. u pola koncerta rekao da će ubrzo biti gotovi, što je dakako ispala samo ironična šala jer su The Bonnevilles nastavili tutnjati na pozornici nanizavši još desetak pjesama nakon te izjave. Posljednje u službenom dijelu bile su „Long Runs The Fox“ i„No Law In Lurgan“, te jedna od najopakijih garage punk blues izvedbi koje je ovaj grad mogao čuti, a to je bila „10.000“ s njihovog prvog albuma.
Bis je dakako bio neizbježan. Dvojac se u malom igrokazu sakrio iza platnene pozadine s ilustracijom s naslovnice njihovog albuma „Tape Saturation Overdrive – Live In Belfast“, potom opet u šali obećali jednu, a zakucali s četiri pjesme na oduševljenje prisutnih. The Bonnevilles su uistinu priredili nezaboravni klupski koncert, a potpisnik ovih redaka je pod dojmom te sirove i dakako angažirane rokačine otišao i do Klub.-a uhvatiti bis njihovih kolega, tj. trija Electric Octopus u nadi da još malo upije te sjevernoirske energije kad se već pružila prilika. Došavši pred kraj (ili na sam kraj) kad je taj bend nešto instrumentalno improvizirao na reggae temu, kao da je u potpunosti iscrpio svoj repertoar, samo se moglo zaključiti da je Tvornica bila bolji par rukava te večeri. No ipak uzmite ovaj moj zaključak sa zadrškom jer definitivno ne znam što su Electric Octopus priredili prije toga.
The Bonnevilles su s pozornice sišli sretni i zadovoljni jer održali odličan koncert, a osim onog klasičnog epiloga ‘šteta što nije bilo više ljudi’ ipak treba izraziti nadu da će neki idući put biti bolja posjećenost jer zaslužuje to i taj bend i dakako publika.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
