Sinoć su se zagrebačkoj publici po prvi put predstavili furiozni Britanci Wille & The Bandits u Vintage Industrial Baru.
Zašto klubovi organiziraju koncerte tribute bendova? Očigledno iz razloga što takva koncertna događanja ujedno i pune klubove. S druge strane, ako imate autorski bend, možete biti i iz Velike Britanije, imati četiri albuma iza sebe, biti čak na listi top 10 imena koja treba vidjeti uživo na Glastonburyju, no put kaljenja i traženje publike svodi se na isto, a to je gdje god došli po prvi put imat ćete tridesetak ljudi u publici i tako poput nekadašnjih misionara putovati od mjesta do mjesta u nadi da još uvijek postoji nešto što se zove ‘moć dojma’.
Jer, eto, nikad nema previše onih koji su spremni riskirati večer kako bi doživjeli nešto novo. I da se razumijemo, nije to kritika upućena publici kao takvoj, već realno stanje na terenu, ne samo u ovom dijelu Europe gdje se nalazimo, već skoro svud u svijetu. I na tom glasovitom Glastonburyju, kad ga se već spominje, zadnjih par godina za sve veći broj posjetitelja najbolji provod nije ispred glavnog Pyramid stagea, već na zabačenom stageu gdje se danonoćno izmjenjuju cover i tribute izvođači. Obzirom da se trendovi prate, možda je samo pitanje vremena kad će tribute pozornice na rock festivalima postati ono što su danas dance arene na istima. Jer na kraju krajeva i ‘brak’ s dance arenama je došao uz opravdanje kako je to želja publike na rock festivalima.
Uglavnom, vratimo se temu. Britanski trio Wille & The Bandits posjeduje sva tri epiteta pobrojana u uvodu teksta i ishod prvog koncertnog gostovanja u Hrvatskoj, održan sinoć u zagrebačkom Vintage Industrial Baru imao je za ishod po posjećenosti sličnu situaciju kao i daleko popularniji Motorpsycho koji je svirao u istom prostoru prošle jeseni: poluprazan klub i dakako obrnuto proporcionalno tome, veliko oduševljenje prisutnih jer su dobili sonično putovanje kroz rock koje neće baš tako lako zaboraviti. Predvođeni pjevačem, gitaristom i slide-gitaristom Willeom Edwardsom, Banditi, koje još čine Matthew Brooks i Andrew Naumann zakuhali su vrhunski gig, kojem se zamjerka mogla naći jedino što je prvi dio koncerta bio za taj klub neuobičajeno tih iz razloga što je ton majstor benda bio previše oprezan u novom prostoru, no kako je vrijeme odmicalo tako su se i taložili i decibeli i gušt, a s time i misao kako je šteta što uvodni niz „Bad News“, „Gypsy Woman“ i „Scared Of The Sun“ nije grmio poput finalne ‘epopeje’ „Angel“ kojom je okončan službeni dio nastupa, pojačan s pjesmom „1970“ na bisu.
Nastup je bio podijeljen na nekoliko poglavlja, počelo je s bluesom i hard rockom, zatim ušlo u ogoljeni akusični dio kad je i bubnjar Andrew Naumann bubnjeve zamijeno djembama, a virtuozni basist Matthew Brooks svoj šesterožični bas s kontrabasom. Wille je ionako konstantno kombinirao Les Paula, akustičnu gitaru i nekoliko slide-gitara tijekom nastupa. Nakon toga se blues počeo miješati s progresivnim pristupom tako da je bilo užitak pratiti metamorfoze kroz koje je sastav prolazio na pozornici. Publiku su počastili i s obradom Hendrixove „Voodoo Chile“, virtuozno izvedene na slide-gitari i zanimljivo prearanžirane u izričaj Wille & The Bandits, nimalo ne kopirajući Hendrixov vokalni aranžman i boju glasa.
Brooks, koji je u finalu nastupa s basa prelazio i na djembe, pokazao se nevjerojatno dobrim balanserom, jer koliko je imao jaku želju za guštanjem u bas solima , toliko je uvijek bio unutar narativa pjesme i uvijek u službi tempa. Dakle, virtuozno i s punu ukusa unutar tkiva benda koje je živopisno pulsiralo u duhu nekih od najboljih razdoblja rocka pružajući prepoznatljivi i moderni autorski odmak.
Wille & The Bandits su se nakon Zagreba uputili dalje na svojoj prvoj balkanskoj turneji sve do Rumunjske. Stoga, ako im se u konačnici svidi ova balkanska avantura, možda se odluče ponoviti je. Po logici stvari, pred više posjetitelja nego ih je bilo jučer, jer sinoć nije bilo nezadovoljnih zvučnim doživljajem. Povjerujmo u ‘moć dojma’. Na sreću ima dovoljno tribute bandova pa da pokriju flopove ovakvih promotorskih ‘istraživačkih misija’ bez kojih bi nam koncertna realnost bila otužna.
Saznajte više: Wille & The Bandits ‘Living Free’ – taljenje kamena
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
