Nakon odgađanja kompletne jesenske turneje na proljeće ove godine, sinoć je zagrebačku Tvornicu kulture radno pohodio londonski kantautor Christopher Michael Taylor koji djeluje pod umjetničkim imenom SOHN.
SOHN iza sebe ima dva dugosvirajuća uratka, prvijenac “Tremors” iz 2014., te lanjski “Rennen” koji na ovoj turneji načelno promovira. Kažem načelno, jer, pomalo iznenađujuće, setlista se sastoji od pjesama koje brojnošću igraju u omjeru koji iznosi otprilike 2:1 u korist pjesama s prvog albuma, usprkos činjenici da su novije pjesme činile najbolje trenutke koncerta.
SOHN se u svom glazbenom izričaju obilno oslanja na elektroniku, kao i svoje prilične vokalne sposobnosti što u kombinaciji stvara intimni i osjećajni alternativni pop koji kvalitetom može naći svoj put u glavnu struju radijskoga etera, a da pritom ponudi nešto više od osnovnih obrazaca na kojima se sklepavaju uspješnice koje dolaze, gnjave i odlaze u zaborav.
U odnosu na studijski materijal, Taylorov sinoćnji nastup uživo imao je vizualnu komponentu koja u vidu svjetlosne predstave u kojoj je važnu ulogu odigralo pet velikih reflektora postavljenih iza benda, a palili su se i gasili na strateškim mjestima te u kombinaciji s minimalističkim i vrlo dobro osmišljenim popratnim osvjetljenjem dodatno produbljivali osjećaj intime koji je pratio ovaj relativno nedugačak nastup u prilično pregrađenom velikom pogonu Tvornice, na kojem se prema procjeni organizatora okupilo tristotinjak predanih duša koje su s poštovanjem i bez priče za vrijeme trajanja popratile program.
Koncert je odrađen bez predgrupe i nakon prihvatljive akademske četvrti u kojoj se pričekalo da se svi zainteresirani okupe, Taylor je pozornicu zauzeo u društvu bubnjara i klavijaturista, te nastup otvorio s novim singlom “Hue”, ljubavnom baladom koja je odredila tempo i ugođaj većeg dijela koncerta koji će uslijediti. Drugu A-stranu tog singla, također troslovnoga naslova “Nil”, odsvirati će u završnoj trećini nastupa u jedinom trenutku kada će u tradiciji kantautora prošloga stoljeća stati pred publiku s gitarom u ruci, radije nego posjednut za svoj glazbeni pult.
Kao što smo naveli, većinu koncerta zauzele su pjesme s prvijenca “Tremors”, poput “Fools” koja je uslijedila odmah nakon otvaranja, ili “The Wheel” i “Bloodflows” koje su zauzele sredinu nastupa, no publika je najbolje prihvatila četiri pjesme s novoga albuma. Prva od njih bila je “Signal” koja je sigurno na popularnosti dobila pojavljivanjem slavne Mille Jovovich u pratećem videospotu, dočim su “Hard Liquor” i “Conrad” u publici proizveli nešto najbliže euforiji pri zatvaranju regularnog djela koncerta, odnoso bisa u slučaju potonje. Pogotovo dobro izvedena je “Hard Liquor” koja je potpomognuta pljeskanjem i Christopherovim nadahnutim pjevanjem odavala ozračje gospela. Unatoč tome, možda je i najljepši trenutak koncerta bila divna “Rennen”, nakon koje je uslijedio i solo klavirski broj “For My Daughter”, izravna i iskrena balada u kojoj smo doživjeli jedno drugo lice modernog kantautora.
Svojim idealnim trajanjem, te time i ranim završetkom u 23 sata, kao i nenapadnim sadržajem, ovaj koncert bi se savršeno uklopio u neki od termina u radnom tjednu, no ovako je subota kao kruna vikenda dobila nepredviđeno, iako nimalo nepoželjno ruho ugodne i intimne atmosfere okupane toplom svjetlošću i nježnim glazbenim izričajem što dolazi iz predjela koji će vrlo vjerojatno postati izvorištem velikog djela kantautorskoga zvuka u nadolazećim godinama.