Album koji odiše tajanstvenošću i zahtjeva brojna slušanja kako bi otkrio sve što može ponuditi, ali najveći mu je problem to što svojom konstantnom ravninom jednostavno ne doziva na ista ta brojna slušanja u kojima bi se mogao potpuno otkriti.
Događa se bendovima da u trenutku kada postanu preveliki izbace ploču bez i jednog pravog hita usporedivog s onima koji su im prethodili. Sluša li tko još aktivno, primjerice, zadnji album The Black Keysa “Turn Blue” koji je prije nekoliko godina uslijedio nakon dvije punokrvne hit ploče “Brothers” i “El Camino”? Tako su i Arctic Monkeys potpuno pokorili svijet svojom zadnjom pločom “AM” na kojoj nije bilo pjesme koja nije bila hitom ili nepovratno ulazila u uho, a dogodine vjerojatno neće biti relevantne liste najboljih albuma desetljeća na kojoj se ovaj album neće naći pri vrhu.
I kako nastaviti nakon takvog albuma? Ako se pita Alexa Turnera, frontmena i glavnog autora šefildske indie rock atrakcije, ne treba žuriti. Pola desetljeća publika je napeto čekala nove pjesme iz njegovog laboratorija koje će donijeti novo poglavlje himnama lošim odlukama u vidu pijanog dopisivanja u noći koje su činile glavninu “AM”. Ali, isto tako, kako bi se preživjelo, treba i odbaciti ono što vas je dovelo tamo. Skinuti kožnate jakne, sunčane naočale i frajerske retro frizure, pustiti bradicu kojoj se smije cijeli svijet te uskočiti u prevelika krem odijela i, kao da se svira na terasi hotela iz naslova, snimiti salonski album bez žestine i oštrice koja je nosila hitove poput “Do I Wanna Know?” i “R U Mine”.
Monkeysi sviraju ovih jedanaest pjesama koje je Turner skladao sam na klaviru tako da sve redom drže isti srednji tempo. Klasični refreni su uglavnom napušteni, a Turner svoj tok svijesti često vrlo vješto pretvara u stihove koje čine tekst ovog materijala, koji bi gotovo mogao biti jedna pjesma podijeljena u jedanaest poglavlja. Turner već u prvom stihu prve pjesme “Star Treatment” pjeva kako je samo želio biti jednim od Strokesa, ali jasno je da je već nadrastao njujoršku petorku Casablancasa i Hammonda mlađeg. Ispaljeni u stratosferu, na prošlom su albumu jezdili poput kometa kroz svemir, da bi sada uljuljkani lebdjeli i promatrali svijet iz visine koje su dosegli.
Bend je odlučio kako će album objaviti bez najavnih singlova, a ta odluka je objašnjiva činjenicom da je riječ o materijalu koji nema točku za koju bi se moglo uhvatiti, koja bi se uzdigla i postala oglednom referencom ploče. Možda bi to eventualno mogla biti “Four out of Five” koja ima kakav-takav refren i zvuči najbliže onom što smo možda očekivali od šestog albuma ovog benda. Ili možda svemirska “Science Fiction”, ako već ne uvodna pjesma koja zaziva martini policiju. Ali ništa od toga nema rif koji bi nas srušio s nogu poput onih kojima su najavljivali prethodnu ploču. Ovako “Tranquility Base” zvuči možda više kao album kakav bi očekivali od Turnerovog drugog projekta, The Last Shadow Puppets, čiji je pak prošli album “Everything You’ve Come To Expect” bio bliži glazbi Arctic Monkeysa.
Ne, ovo je album koji odiše tajanstvenošću i zahtjeva brojna slušanja kako bi otkrio sve što može ponuditi, a najveći mu je problem da svojom konstantnom ravninom jednostavno ne doziva na ista ta brojna slušanja u kojima bi se mogao potpuno otkriti. Trebat će proći još dosta vremena prije nego uspijemo dokučiti što “Tranquility Base Hotel & Casino” zapravo znači. Zasad svakako znamo da je intrigantan u svojoj tajnovitosti i odvažnosti pri odstupanju od prokušanog, a Turnerovo autorstvo samo po sebi čini ga boljim od prosjeka. Možda nas još i zakašnjelo iznenadi, ali bez prave motivacije za dubinsko istraživanje u ovom trenutku ne možemo ovoj ploči dodijeliti pune “četiri zvjezdice od pet” o kojima pjevaju na istoimenoj pjesmi u središtu albuma.
Ocjena: 7/10
(Domino, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
