Splitski reper i producent objavio je album prvijenac “Vojko”, kao prvi dio trilogije. Navodno su u pripremi i “Dvojko” i “Trojko”.
Sve je vodilo ka ovome. Još od Dječaka i Kiše metaka, no Vojko i Republika Hrvatska dosad još nisu bili dovoljno kompatibilni. Sada se sve poklopilo, tajming je idealan. Idealan za snimanje potpuno apsurdnog albuma u državi koja je krajnju dozu vlastite apsurdnosti upravo dobila preko hotmaila. Za napraviti album koji se bavi pizdarijama u društvu u kojemu su rasprave o lijevodesnim pizdarijama jedini razlog postojanja. Za objaviti album koji je toliko aktualan u problematiziranju ničega da je instantno postao soundtrack ovog izgubljenog naroda za koji se čak i predsjednica otišla pomoliti u Fatimu.
Idealan album u idealno vrijeme za idealnu državu. Apsurdom na apsurd. Želite li pjesmu o sranju, Vojko će vam ponuditi “Dump Around”. Pitali ste se zašto na svijetu nema dobre pjesme o pranju suđa, Vojko će vam prodati “Cilit beng”. Sjećate li se mornara Popaja, imate “Popaj”. Fora su vam pjesme o stanju uma kad puše jugo, kliknite “Machare”. Pokazivali ste nekad nekome svoju kitu u šumi, prepoznajte se u stihovima iz “Marjana”. Nedostaje vam neka nova pjesma koju ćete puštati na svom rođendanu, poslušajte “Rođendan”. Volite Cecu, onda… “Ceca u Parizu”. Za svaku besmislenu svakodnevnu glupost, Vojko na svom albumu prvijencu ima po jednu pjesmu.
I u svemu tome je nadrealan, izravan, drzak, bahat, bezobrazno duhovit, pleše na rubu genijalnosti i ruga se vlastitoj imaginarnoj besperspektivnosti. Svoje ponašanje s vremena na vrijeme pokušat će i opravdati, kao što je to učinio s Krešom Bengalkom u “Hip Hopu”: “…uvik ćemo bit debili”. I ne samo njih dvojica, nego svi mi. Jer ako nam je pjesma o uživanju u maništri, “Pasta Italiana”, gdje je Vojko na svoj tvrdi rap nasadio i Huljićev trap refren, postala nacionalni hit, onda se moramo pomiriti s tim da nam je “debilizam” trenutačni level mentalnog razvoja. Gledamo Tončija s onim njegovim idiotskim sintićem u spotu i sviđa nam se. Nema nam pomoći.
Posebnu rubriku na albumu čine pjesme čiji su naslovi već postali općenarodne poštapalice. “Ne može”, “Zovi čovika” i “Kako to”. Hitovi koji će ovoga ljeta pregaziti eter (“Zovi čovika” možda i neće, ona je u opticaju već mjesecima), a samo zato što u svojoj suludosti opisuju hrvatski mentalitet bolje od Brešana, Pervana i Tomića zajedno. Istina o nama samima, koju nam Vojko nudi, voda je plitka, no dovoljna da se udavimo u vlastitom beznađu. I za to okrivimo Srbe.
“Vojko” je hip-hop/trap klasik, a Vojko se na coveru prerušio u Johanna Sebastiana Bacha, s ciljem da nam se nametne kao klasik. Album i završava “Bachom”, kako bi koncept bio potpun. I sad bi valjda da mu damo deset od deset. E pa – ne može!
Ocjena: 9/10
(Croatia Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
