Kanadski Wolf Parade predvođeni Danom Boecknerom i Spencerom Krugom u srijedu su oduševili publiku u Močvari. Drukčije nije ni moglo biti.
Ono u što se moglo kladiti po objavi prošlogodišnjeg albuma „Cry Cry Cry“, koji je označio kraj hiatusa kanadske grupe Wolf Parade započet 2011. godine, bilo je da nema šanse da ta četvorka zaobiđe Zagreb onog trena kad stupi nogom na europsko tlo.
Jer malo je stranih glazbenika kojima se Balkan toliko duboko uvukao pod kožu kao što je to slučaj s Danom Boecknerom i Spencerom Krugom. Njih dvojica nisu samo ovlaš turistički i gastronomski oduševljeni ovim podnebljem, već i kulturološki, što se dakako pretapa i u kreativni proces unutar samog benda. Njima je Azra potkožna supstanca poput tetovaže „Ravno do dna“ na desnoj nadlaktici Dana Boecknera, koji, usput rečeno, svaki put kad je gostovao sa svojim duom Handsome Furs nije zaboravio spomenuti da je došao u svoju drugu domovinu.
Takva beskompromisna i iskrena ljubav dakako funkcionira obostrano. Kako su Wolf Parade prije osam godina napunili Veliku dvoranu Teatra &TD, tako su sinoć napunili i zagrebačku Močvaru. Slikovno kazano, bio je to vrući emotivni zagrljaj s publikom. Močvara je kuhala, ali su rijetki pomišljali na hlađenje u dvorištu tijekom nastupa koji je sa sobom nosio i određeni nostalgični potpis.
Neke je podsjetilo na onaj prvi pravi val indie scene koji je krenuo u prvom desetljeću ovog milenija, meni osobno je nosio i onu dimenziju Štulićevske predanosti i vremena kad se prepričavalo kako je Đoni poslije nastupa znao izliti znoj iz čizama kao tekućinu iz čaše. Nakon sinoćnjeg nastupa mogli su to komotno učiniti i Wolf Parade koje publika nije puštala s pozornice.
‘Kuhalo’ je već i na samom početkom dok su se nizale „Lazarus Online“, „Soldiers’s Grin“ i „Grounds For Divorce“, kao što se nitko nije mirio s tim da je kraj kada su kao posljednju u službenom dijelu furiozno odsvirali pjesmu „The Heart’s On Fire“. Uporno, dugo i glasno skandiranje pred bis to je i potvrdilo dok su članovi benda dolazili do zraka u backstageu, prije nego li su opet izašli na pozornicu i na opće oduševljenje petnaest minuta produžetka iscijedili sebe na pozornici, ‘zakucavši’ time jedan od najprisnijih, a time i jedan od najbolih klupskih koncerata u ovom gradu ove godine.
Kao predgrupa je nastupio osječki trio Harvo Jay, koji svoju glazbu opisuju kao ‘meth rock’. Žanrovski raznoliki i inspirirani naglim aranžmanskim promjenama na tragu su mathcore sastava, a preciznost, koja im je tu i tamo zaštekala, kompenzirali su mladenačkom energijom i predanošću, jer dakako, nije mala stvar nastupati ispred jednog od najvažnijih kanadskih indie rock sastava. I oni su dali sve od sebe.
U tom smislu, cijela ta večer bila je nekako ‘Štulićevska’, jer glazba i iskrena energija koja se stvorila oko nje u Močvari uistinu su podsjećali na vremena kad je glazba mnogima značila sve u životu.