Dana 6. srpnja bosanskohercegovački pjevač Božo Vrećo objavio je album ‘Melek’, na kojem hrabrije nego ikad kombinira žanrove, ali i dalje polazi od čežnje i melankolije sevdaha. Pritom surađuje s brojnim glazbenicima čije umijeće dodatno doprinosi kvaliteti ovoga djela, a važan pečat daju i vrhunska produkcija te promišljeni aranžmani. Povodom magičnoga susreta s novim pjesmama donosimo intervju u kojem nas zanima samo umjetnost i uži kontekst Božina stvaralaštva. Ovaj smo put malo zaboravili na odjeću, šminku, tetovaže, spol, rod i bivše ljubavi. Sve je, dakako, bitno, no o tome se već i odviše pisalo.
Započeli ste samostalnu karijeru klasičnim sevdahom otpjevanim a cappella. Jeste li ga na novim albumima odlučili kombinirati s ostalim žanrovima prvenstveno zbog želje za eksperimentom ili smatrate da stvaranje unutar jednoga žanra ograničava slobodu umjetničkoga izražavanja?
Božo Vrećo: Iskreno, sevdahom sam se oduvijek bavio i bavim se eksperimentalno, ja volim da saznajem poentu i srž tog stanja i žanra koji sevdah nosi, tako da je isto i od početka. Najprije je to bilo a cappella izučavanje i ispjevavanje kojem sam ostao dosljedan, pa rad s bendom tri i pol godine u sastavu Halka, te potpuna posvećenost mom autorskom radu i sinergija i suradnja s velikim i eminentnim muzičarima iz drugih sfera i žanrova koji su se divno isprepletali i sljubljivali svojom glazbom s mojom zamisli i glasom.
Jodorowsky je moja ljubav od studentskih dana u Beogradu i mnogo toga nas spaja. Njegova sloboda izražavanja kroz umjetnost je nešto čemu sam uvijek pridavao veliku pažnju zbog estetike, načina metamorfnog oblikovanja i dualiteta, potpune slobode i kritičkog suda svemu konvencionalnom i krutom i svemu u čemu nema emocija, već samo iskompleksiranosti i laži.
Ovo je moj peti album i preko „Pandora“ albuma taj kantautorski rad je postao moj zaštitni znak i nešto na što sam iznimno ponosan; tu su primjese i bluesa i soula i popa i gospela, no sve u službi sevdaha oko kojeg se kao na pijedestalu nadopunjuju i prožimaju stilovi s daškom Istoka, Otomanske imperije, austrougarskog utjecaja, doseljavanja sefarda i njihovih svadbenih pjesama koje su se miješale s bosanskim muslimanskim ezanom i bizantijskim pravoslavnim pojanjem. Sve to je moj izvor i ja ga samo činim širim, obuhvatnijim i zahtjevnijim s obzirom na osebujnost muzičara s kojima surađujem među kojima su uvijek najbolji iz svog domena kao što je Miroslav Tadić.
Neki tekstovi Vaših pjesama imaju općenitiji karakter, npr. „Meni si bila vrijedna“, a drugi donose konkretnu priču o točno određenim osobama i događajima („Elma“). Smatrate li da slušatelji u prosjeku teže prihvaćaju i doživljavaju potonju spomenutu kategoriju tekstova pa su stoga takvi i slabo prisutni u pop glazbi?
Božo Vrećo: Ne, ne mislim, dobra pjesma je dobra pjesma ma kako da se zove, stvar je emocija i tu nema nikakvog drugog tumačenja, bitna je sadržina, nekad se s tako malo riječi najljepše opiše ljubav.
U pjesmi „Aladža“ džamija se uspoređuje s feniksom. Također, poseban detalj u spotu „Pašana“ je pojava ptice koja izgleda kao da je s vama u nekoj vrsti nadrealnoga odnosa jer se kreće prema tlu baš u trenutku kad rukama magično dotičete nebo. U Halkinu spotu „Negdje u daljine“ kontakt s pticom je još direktniji. Kakvo točno značenje za vas ima taj motiv u tekstovima i spotovima?
Božo Vrećo: Ptice su u mojim spotovima sloboda koja se naslućuje, pa čak u par navrata i sama manifestacija prisustva anđela u obliku ptice, glasnika koji prenosi neku posebnu emociju i utječe na odluku oko koje se dvoumimo u datom trenu. Uvijek je kroz moje video uratke prožet misticizam i jedna vrsta dramskog prikaza u kome se puno toga naslućuje, ali istovremeno i potvrdi i kaže. Svaki video je zapravo i zagonetka i simbioza historijsko-sudbinskih veza koje mene inspirišu za stvaranje.
U Vašim spotovima ima i dosta crno-bijele estetike. Koji se efekt na taj način želi postići? Mislite li da bi odabir takve tehnike trebao biti češći i u filmovima?
Božo Vrećo: Siguran sam da da, to me vraća u doba Pasolinija, Antonionija i Bergmanovskih savršenih scena intimnosti i dvoumljenja, te mog posebnog voljenog Tarkovskog čiji filmovi su moja neiscprna inspiracija i u kojima baš u tim crno-bijelim scenama žena, anđela, šume i izoliranosti od svega i svakoga vidim sebe i moj životni put i sudbinske niti.
Vaši tekstovi obiluju turcizmima i to im daje egzotičnu i arhaičnu notu. Mi iz susjedne Hrvatske moramo malo zaviriti u rječnik da bismo sve razumjeli. Jesu li u BiH turcizmi i dalje donekle prisutni u svakodnevnom govoru?
Božo Vrećo: Oni koje ja koristim su lijepi i sežu daleko u našu prošlost. Danas je to svedeno na par tričavih riječi koja se ponavljaju u pozdravu i nemaju veze s lirikom tog govora i značenja. Ja osobno proučavam stare izraze arheološki kao i sve do sada, jer se moj magistarski rad ticao upravo mistike i mitologije i tradicije s Balkana te polifonog i monofonog pjevanja. Sve je prožeto s puno turcizama u sebi i opisano na tako suptilan način da se jako lijepo spajalo s ladinom
koji je također evidentan i osebujno bio prihvaćen na našem prostoru.
U svakoj se vašoj pjesmi osjeti produhovljenost iako rijetke direktno obrađuju religijske teme. Što glazbu čini takvom da odiše duhom, u čemu je tajna?
Božo Vrećo: Vraćanje iskonu, dijelom i paganstvu, tantričnom mističnom pojanju, misticizmu i transu u kome se izolirate putem ritma i predanosti emociji i stihovima, nekom unutarnjem ja i mikrokosmosu koji vam je prebitan i u kome ste to što jeste bez zavaravanja. Glazba koju stvaram ima to kao prakorijen od koga ne odstupam i kome se uvijek vraćam kao izvoru nepresušne inspiracije, formirajući oko njega čak i netipične stvari jer za mene je glazba eksperimentalna i cijeli moj život je posvećen tome, prožimanju zvukova i glasu koji treba da bude vodilja.
Istaknuli ste se kao stvaratelj novih sevdalinki. „Lejlija“ je bila pravo osvježenje u tom žanru. Je li važno biti kantautor da bi se na iskren način prenijela emocija u skladbi?
Božo Vrećo: Sigurno, ali kantautorstvo nije za svakoga i ako uspijete doseći nivo da su vaše pjesme cijeli vaš repertoar i da se uglas pjevaju himnično i s toliko radosti i ushićenja, onda je to pravi odgovor na Vaše pitanje. Zahvalan sam Bogu na tom daru da osim mog glasa mogu i znam prenijeti i zapisati emociju koja dotiče srca i čini da moja publika postaje svakim danom sve brojnija i najdivnija moguća.
Što težite ponuditi publici na koncertima? Je li bitnije postići sinergiju s ljudima ili prezentirati pjesme u nekim novim varijantama koje značajnije odudaraju od studijskih snimki?
Božo Vrećo: Moji koncerti su uvijek svaki za sebe drugačiji i svaki od njih iziskuje sinergiju s publikom i to i dobijem, no stvar je toga da se prepuste u potpunosti i novim aranžmanima i drugačijim izvedbama pa mi vrlo često pišu kako žele i neki live album. To planiram učiniti već iduće godine možda s filharmonijom, ali o tom potom.
Poznato je da cijenite redatelja Alejandra Jodorowskog. Vidite li kakvu poveznicu svoga i njegova privatnog života, točnije odrastanja? Kako je, s druge strane, stvaralaštvo Jodorowskoga utjecalo na Vas u umjetničkoj sferi?
Božo Vrećo: Jodorowsky je moja ljubav od studentskih dana u Beogradu i mnogo toga nas spaja. Njegova sloboda izražavanja kroz umjetnost je nešto čemu sam uvijek pridavao veliku pažnju zbog estetike, načina metamorfnog oblikovanja i dualiteta, potpune slobode i kritičkog suda svemu konvencionalnom i krutom i svemu u čemu nema emocija, već samo iskompleksiranosti i laži. Njegov svijet je jako sličan mom, a opet smo toliko različiti da svatko na svoj način priča priču o slobodi biti što jesi i ljubavi kao jednom jeziku koji povezuje ljude.
Što mislite o trendu pretjeranoga korištenja autotunea u suvremenoj pop glazbi?
Božo Vrećo: O svemu pretjeranom nemam komentar, moj neodgovor je najbolji odgovor. To se niti sluša, niti se ima što čuti, sve što nema srce i predanosti i iskrenosti duše nije u mom fokusu i interesu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
