Iako će zauvijek ostati upamćen kao frontmen legendarnih The Who, Roger Daltrey i samostalnu karijeru gura već punih 45 godina.
“As Long as I Have You”, posveta soul glazbi na kojoj je stasao i odrastao, vjerojatno je i najbolje izdanje potpisano njegovim imenom još od pradavnog mu prvijenca “Daltrey”.
Jedan od razloga svakako je inteligentan izbor pjesama, točnije covera koji prevladavaju na albumu, pošto je većinom riječ o dovoljno poznatim, ali ne i do apsurda isfuranim, bezbroj puta izvedenim i obrađivanim stvarima. Tako je novi život odlučio udahnuti zarazno poletnom soulu “As Long as I Have You”, izvorno snimljenom 1964. godine od strane danas prilično zaboravljenog Garneta Mimmsa, baladama “The Love You Save” (Joe Tex) i “I’ve Got Your Love” (Boz Scaggs), čak i “Out Of Sight, Out Of Mind”, pionirskom komadu pop-rocka koji je svjetlo dana ugledao još sredinom pedesetih.
Nije zaboravio niti one s kojima je na velikim open-air festivalima nekoć često dijelio pozornicu pa je tu i ‘hodajući’ blues Stephena Stillsa “How Far” te politizirani funk/gospel Stevieja Wondera “You Haven’t Done Nothing” koji u sekundi otklanja sve sumnje o trenutnoj formi njegovog vokala, moćnog skoro kao u vrijeme kada se “nadao da će umrijeti prije nego ostari”.
Jedina koja strši (i ozbiljno razočarava) u konačnici je obrada Caveove “Into My Arms” s kojom baš i nije znao što bi pa ju je izveo potpuno identično, čak i otpjevao slično njezinom autoru, ostavivši je na razini iznadprosječnog karaoke nastupa. Izrazito emotivne “Certified Rose” i “Always Heading Home” zato su pokazale da se Daltrey ni u skladateljskom smislu još nije potrošio, kao i da je kemija s Peteom Townshendom, ovdje uključenim u ulozi gitarista na sedam pjesama, i nakon više od pola stoljeća na zavidnoj razini.
Sudeći po “As Long as I Have You” i njegovom izravnom prethodniku “Going Back Home”, kojeg je snimio s tada teško bolesnim, no u međuvremenu oporavljenim Wilkom Johnsonom, zaista se čini da bi osmo desetljeće moglo biti i jedno od najkreativnijih u životu Rogera Daltreya. A bogami i da je stara škola stvarno neuništiva!
Ocjena: 9/10
(Republic, 2018.)