Otkazan je koncert Momčila Bajagića Bajage koji se trebao održati u sklopu Dana piva 3. rujna ove godine, a iako nema službenog obrazloženja, razvidno je da je došlo do nekih ‘suptilnih’ pritisaka.
Jedan drot prifura Pišonji, džepove mu prebira
Nađe Amilinu travu i reče: “Slavko, imamo dilera!”
Pišonja reče: “Drugovi, jel’ se to, možda, snima neki film?”
Stihovi su to pjesme „Pišonja i Žuga u paklu droge“ Zabranjenog pušenja. Bilo je to drugo poglavlje o dva sarajevska mlada gubitnika, nakon što je „Balada o Pišonji i Žugi“ uhvatila avanturističku nit među publikom s kraja osamdesetih i duboko se ukopala u duše poput neke balkanske glazbene inačice „Avantura Toma Sawyera“ u lektiri nezaobilaznog Marka Twaina. Ironija sadržana već i u samom naslovu pjesme „Pišonja i Žuga u paklu droge“, objavljene na posljednjem predratnom albumu Zabranjenog pušenja „Male priče o velikoj ljubavi“, kulminira u posljednjim gore citiranim stihovima, jer u policijskoj raciji na tulumu ‘zlatne mladeži’ nastradaju dva obična dečka koji su na tu zabavu nepozvani banuli.
U sličnom apsurdnom svjetlu jučer je zasjala i stvarnost nakon vijesti da je otkazano gostoprimstvo Momčilu Bajagiću Bajagi na karlovačkim Danima piva gdje je trebao nastupiti 3. rujna. Razlog je uvijeno izgovorio za Jutarnji list Petar Banić, predsjednik Koordinacije svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata u Karlovačkoj županiji, a svodi se na konstataciju da je Bajaga četnik. Kako li su samo uspjeli doći do tog saznanja nakon što Bajaga već desetljećima poslijeratnu Hrvatsku koncertima obilazi uzduž i poprijeko, a u istim tom Karlovcu nastupio dvaput 2011. pred punim i zadovoljnim auditorijem bez iti jednog incidenta na obadva koncerta?
I to Bajagu, najnepolitičnijeg od svih ex-Yu rokera, lirsku, gotovo hippie dušu s ovih prostora, čiji opus kad bi se trebao sažeti u jednu riječ, ta riječ bi bila „ljubav“. Eh sad, nekad je žudnja, nekad neostvarena, nekad sjetna, nekad nesretna, nekom patetična, ali, jebiga, uvijek ljubav.
Ali eto neki karlovački branitelj se prifurao internetu i prebirao tražilicu. Našao podatak da je Bajaga 1993. nastupio u Kninu i rekao: „Gospodo, imamo četnika!“ Još samo nedostaje da se Bajaga osobno oglasi pitanjem: “Drugovi, jel’ se to, možda, snima neki film?”.
No stvarnost je nekad luđa od filma, jer su se naknadno javili i momenti koji upućuju da je pred nama detektivski triler i da bi se u odgonetavanju pomučio i fiktivni detektiv Barnaby iz serije „Umorstva u Midsomeru“. Naime, kako je objavio Radio Mrežnica, Bajagin koncert otkazan je u posljednji tren jer su u Gradu Karlovcu „suptilno“ koncesionaru predložili izmjenu izvođača. Dakle, da bilo lakše spojili pojmove: „suptilno“, „branitelji’ i „Grad Karlovac“, pobrinula se dogradonačelnica Andreja Navijalić koja je za KAportal izjavila: „Obzirom na informacije koje su se desile po gradu tražili smo da se vidi kakva je trenutna situacija, da se uvaži mišljenje, posebice hrvatskih branitelja i da se vidi što se u tom konceptu može napraviti“. Nije vam jasno?
Je li vam jasnije nakon ove izjave Navijalić: „Ono što znamo je da je postojala inicijativa branitelja i na nama je da poslušamo ne samo branitelje nego i ostale građane Karlovca, a posebno branitelje koji su zaslužni i za obranu Karlovca i naše države i važno nam je mišljenje šire javnosti i u tom konceptu su dane smjernice organizatoru da vidi ono što bi bilo najbolje i u kojem smjeru je najbolje složiti programski koncept Dana piva. O Danima piva se inače puno raspravlja pa mislim da je i ovo priča o kojoj valja raspravljati“?
Ili pak nakon ove izjave spomenute koja se konkretno odnosi na to zašto je ovogodišnji Bajagin nastup problematičan, a nisu bili sporni oni iz 2011. godine: „Različite su godine, različiti koncepti, različiti politički okviri i mislim da i u tom konceptu možemo promatrati cijelu ovu situaciju.“
Svakako se možemo složiti u jednom, a to je da su 2011. i 2018. različite godine, to je vidljivo i iz brojeva. 2011 i 2018 nisu isto.
„Različiti su koncepti“, kaže Navijalić. Obzirom da se ovaj portal bavi konceptima glazbene vrste, hajmo i o konceptima.
Bajagini koncerti dobrim dijelom su koncipirani kao best of presjek i izvođenje pjesama ponajviše s prva četiri albuma „Pozitivna geografija“, „Sa druge strane jastuka“, „Jahači magle“ i „Prodavnica tajni“ (što je na ovom portalu i zabilježeno u izvješćima prvenstveno sa zagrebačkih koncerata). Nova stvar u konceptu je objavljivanje ovogodišnjeg novog albuma „U sali lom“ za hrvatskog diskografa Croatiu Records, koji je usput kazano angažiran i u koncertnu promociju. Nedavno je tako u prostoru Nove ploče u Zagrebu najavljen i veliki Bajagin koncert u Areni u Puli. Je li novost u koncepciji sviranje 2-3 pjesme s novog albuma? Vjerojatno jest. Je li na to mislila Navijalić?
Dok ovo pišem upravo gledam tekstove pjesama otisnutih na novom CD-u koji mi je Croatia Records poslala na recenziranje. Je li koncepcijski problematična naslovna pjesma „U sali lom“, u smislu da može izazvati lom na pivskom festivalu? Nije isključeno. Kad narod popije previše piva, može doći do loma, a ako i dođe do toga, lakše je optužiti glazbu, neko količine popijenog piva. Je li također problematična nova pjesma „Može da te ubije grom“, i stihovi: „Može da se izgubi vlast, može da se izgubi sat, može da se izgubi mir, može da se izgubi rat“? Koji tu gubitak konceptualno muči društvo iz Karlovca? A mogla bi to biti i pjesma „Kad mesec prospe rekom srebra sjaj“ koja zatvara album, jer Karlovac leži na četiri rijeke, pa favoriziranjem jedne se vrijeđaju one ostale tri, jer vrag će ga znati kad se u koncepcije umiješa lokalna politika.
Šalu na stranu. Umjetničku koncepciju tu dakle trebamo izbaciti iz razmatranja, jer objašnjenje možda leži u trećem što je Navijalić nabrojila, a to je „različiti politički okviri“. Ti različiti politički okviri su ništa drugo do li nabujali nacionalizam, rak rana ovog društva, koja sada razjeda vlastito tkivo što je stvorilo i duboku polarizaciju.
Bajaga je tu kolateralna žrtva. On je samo od prije 10-20 dana u negativnom smislu targetirani estradni umjetnik kako bi ultradesničarsko krilo izvršilo ‘estradnu odmazdu’ za sve one reakcije spram Thompsona koji je opet došao u fokus javnosti kad je sjeo u autobus srebrnih nogometnih reprezentativaca. U taj glazbeni desničarski simbol je udario i strani tisak, pogotovo njemački, što je valjda za prosječnog hrvatskog desničara bolnije nego kad ga se uhvati jedan Boris Dežulović.
Znak da je započela akcija oko Bajage, da ga se ‘prokaže’ kao srpskog četnika koji neometano šparta Hrvatskom, već se mogao vidjeti i kroz plaćene grafičke objave i oglase na Facebooku koje su tražile da njegov koncert bude iz istih razloga zabranjen u Slavonskom Brodu. Najava koncerta u Areni u Puli bila je dodatno punjenje frustracijama, a okidač je evo povučen u Karlovcu.
Zanimljiva je tu i ograničenost psihološkog sklopa koji s jedne strane ima jednog pjevača kojeg drži za nacionalno polubožanstvo, a koji je svud u Europi obilježen kao fašist, a s druge misli da i suprotna, kako je kolokvijano doživljava kao; ljevičarsko-biciklistička-feministička-pedersko-lezbijska-veganska-jugokomunistička strana ima također eto SAMO JEDNOG pjevača koji ih sve spaja i da je to nitko drugi već Bajaga. A to je da pukneš od smijeha.
Jer kako im uopće objasniti svu ‘estradnu širinu’ svijeta izvan Hrvatske? Kako im objasniti da ne postoji jedan glazbeni unitarni element i da ne postoji jedna pjesma i jedan pjevač koji sve spaja? Kako im objasniti da danas devedeset posto svjetske glazbene scene, tj. njeni akteri pronose ideje mrskog im ljevičarsko-biciklističko-feminističko-pedersko-lezbijsko-veganskog karaktera i da su protiv bilo kakvih rasno-nacionalno-etničkih podjela, da su više-manje svi zabrinuti oko naoružavanja, ratova, globalnog zagrijavanja i ljudskih prava svih ugroženih skupina i gdje su najveće društvene zvijezde oni koji primjerice promiču ideje o ekološki prihvatljivim izvorima energije.
Možemo tu uzeti neke nama konkretne primjere antifašizma. Naime, dvije velike svjetske glazbene legende su ove godine napunile Arenu u Zagrebu. Prva je bila Sir Rod Stewart, a druga heavy metal grupa Iron Maiden. Rod Stewart je na zagrebačkom koncertu jednu pjesmu posvetio svim ljudima koji su tijekom II svjetskog rata poginuli boreći se protiv fašizma, Iron Maiden su tu počast dali odmah na početku izvodeći pjesmu „Aces High“ ispod makete Spitfirea u prirodnoj veličini, a potom i pjesmom „Where Eagles Dare“. Publika je oba navedena nagradila povicima odobravanja i aplauzima. Jesu li i oni nepoćudni elementi u Hrvatskoj u ovoj 2018. godini koja je, po izjavi jedne gradske dužnosnice, ‘različita godina koja zahtijeva različite koncepte’ i u kojoj, eto, nitko nema hrabrosti preuzeti odgovornost za zabranu koncerta Bajage, već se ‘suptilno’ skrivaju jedni iza drugih.
Zašto, ako su u pravu, jasno i nedvosmisleno ne izađu oni koji stoje iza te odluke i ne obrazlože svoje stavove i ostave ih takve na razmatranje javnosti, te domaćim i stranim medijima? Kakva je to ‘suptilnost’ kad nitko ne smije ni zucnuti? Jedino što se tu čini suptilnim jest, sptilno narodski kazano, zajeb. Obzirom na vlastita iskustva s Bajaginih koncerata, unaprijed je tu zajebano puno Karlovčanki, supruga, majki i kćerki kojima je ovog rujna uskraćeno da se opuste i pjevaju pjesme o ljubavi.
U svijetlu tog novog koncepta za 2018. najbolje je završiti ovaj tekst starim Bajaginim stihovima:
Gluvo je doba, svi su zaspali,
Osećam strašan nedostatak buke,
Hoću da vrištim, a ne mogu sam,
Ljudi su danas osetljivi na zvuke.
Jer je noć, noć, noć, noć,
Totalni je mrak,
Ništa se više ne vidi u tami,
Ovo svetlo je usamljeni zrak,
Osećam ipak k’o da nismo sami,
Ti i ja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
