Stari psych stoner poznanici zagrebačke publike sinoć su u solidno napunjenom Vintage Industrialu predstavili svoj recentni album ‘Reflections Of A Floating World’.
Bostonski kvartet Elder predvođen Nickom DeSalvom nevjerojatno je uigran bend, poput nekakve šutljive posade koja obavlja najzahtjevnije zadatke dok njen brod plovi punim jedrima u nepoznato. I oni sami kao bend ne žele prekinuti film u kojem se nalaze, kao da im je nebitno na kojoj su pozornici, gdje su i tko je ispred njih. Stalno ‘nose’, te otvaraju, zatvaraju i spajaju zakučasta poglavlja svoje glazbe. Takvim pristupom uvlače i publiku u svoju mantru, i ugrađuju u vas svoj osjećaj za vrijeme, i u sat i pol su vas u stanju provesti kroz drugu dimenziju ili vam bar pružiti dostojnu refleksiju.
Da je tu najvažnija glazba i samo glazba dokazuju i svojim pozicijama na pozornici. Gitarist i pjevač Nick DeSalvo stoji postrance, iako bi ga se možda očekivalo da je na centralnoj poziciji, na kojoj je u Vintage Industrialu sinoć bio Jack Donovan koji je plijenio pažnju svojim Rickenbackerom. Vozili su Elder floydovski psihodelično, ojačano stonerskim udarima (koji ako se baci pogled još dalje u vrijeme i prostor neodoljivo podsjećaju na Black Sabbath školu), dok su odlični nadopunjujući unisi DiSalvoa i drugog gitariste Michaela Risburga negdje iz pozadine rock memorije dozivali u sjećanje maestralnost jednih Allman Brothersa.
Nije, stoga, nimalo čudno što je posljednji, prošlogodišnji album Eldera „Reflections Of A Floating World“ i magazin Rolling Stone uvrstio na godišnju listu pet najboljih žanrovskih izdanja unutar heavy metala. Elder su nešto kao stari-novi bend, u smislu da su zvukom duboko ukorijenjeni u slavnu gitarsku prošlost, ali u dimenziji novog nesputanog izričaja. Ovo ‘nesputano’ se dobrim dijelom odnosi i na minutažu pjesama, jer kad je Nick DeSalvo na kraju najavio još samo dvije pjesme prije odlaska u backstage i prodaju i potpisivanje mercha, to je u prijevodu značilo još dvadesetak minuta psihodelične plovidbe započete s desetminutnom „Thousand Hands“ koja zatvara „Reflections Of A Floating World“. U svakom slučaju bio je odličan psych drive na početku jesenske sezone.
Kao predgrupa su nastupili Ancestors, žanrovski bliske američke kolege glavne atrakcije, no za ukus potpisnika ovih redaka su bili isuviše spori i hermetični. Stvorili su situaciju u kojoj je dramatičnost pomalo bila sama sebi svrha.
Saznajte više: Nick DiSalvo (Elder): Nikad nismo očekivali da će Rolling Stone pratiti naš rad