Iza umjetničkog imena Sir Croissant stoji banjalučki kantautor Igor Božanić. EP naslovljen ”If I Was a Fish I Would Cry’ prošlogodišnje je ostvarenje koje se u cijelosti može preslušati na Bandcampu.
Razlog ovolikog kašnjenja recenzije je onaj kojeg znam često napomenuti, a taj je da za otkrivanje pravih talenata nikad nije kasno. A ovaj portal iako je često na izvorištu regionalne scene, ipak zbog obima produkcije scene i vlastitih ograničenih kapaciteta jednostavno neke stvari nepravedno previdi. Sir Croissant je upravo bio jedan takav previd.
Za ispravljanje te greške indirektno je zaslužna Nina Romić i njena Začarana Močvara, izvrstan program koji se godinama odvija u zagrebačkom klubu Močvara kojem se previdi na regionalnoj kantautorskoj sceni ne događaju. „Odgovorno tvrdimo da je njegova glazba jedna od najbolje skrivanih tajni ovih prostora“, stoji tako u opisu glazbe Sir Croissanta u najavi za skorašnji mini kantautorski festival najavljen za 25. listopad u Močvari, i dakako nakon preslušavanja Božanićevog materijala, ta tvrdnja nije nimalo pretjerana. Dobra je stvar što je ta ‘najbolje skrivana tajna ovih prostora’ novijeg datuma i da je Sir Croissant tek zakoračio na scenu. Prvi mu je dao šansu za predstavljanje izvan okvira matičnog grada Indirekt festival, još jedna bitna ‘stanica’ u otkrivanju ‘skrivenih glazbenih dragulja’.
Sir Croissant iza sebe ima dva EP izdanja, „Let Me Sleep“ iz 2016. godine i recentni „If I Was a Fish I Would Cry“ kojim se bavi ova recenzija. Riječ je o glazbeno-produkcijski ogoljenom materijalu, jedan od onih u kojem se nakon manje od minute od početka preslušavanja čuje ima li tu talenta, ili ga nema. Jer ne postoji ništa što bi tu moglo dodatno ‘zašećeriti emulziju emocija’ da su kojim slučajem zatajene ili nemušto prezentirane.
Sir Croissant osvaja već u nevjerojatnih 19 sekundi uvodne skice „Dirt“ koja ujedno toliko i traje prije nego li vas preplavi njegov nokturno ugođaj u narednoj „Doglady“, također prilično kratkoj pjesmi od svega minutu i pol. No zato „Johnson & Johnson“ tu dolazi kao izuzetan kantautorski broj u kojoj se Sir Croissant decentno nametne kao nekakva karika između Stray Dogga i Joséa Gonzáleza. Potpuno prirodnog i nenametljivog vokalnog izričaja, ali opet virtuoznog u svojoj decentnoj povučenosti što se odražava kroz predivne ulaske u falsete koji u sebi nemaju ni trunku isforsiranosti.
„Harambe“ predstavlja još jedan jednoipolminutni kroki do posljednja dva bisera; „What A Wonderful World“ i „Prljave šape“. „What A Wonderful World“ dakako nije obrada, već autorska pjesma Sir Croissanta u kojoj vas također nepogrešivo uvlači u svoju emotivni svijet, odajući hommage Satchmu posudbom stihova „And i think to myself: what a wonderful world“ kojima završi pjesmu. „Prljave šape“ su pak dokaz da Sir Croissant i na materinjem jeziku ne gubi na magiji i nimalo ne zvuči nezgrapno, što zna biti česta boljka onih koji su u svom izričaju odmah prigrlili engleski jezik, čime definitivno u budućnosti otvara i tu mogućnost.
EP „’If I Was a Fish I Would Cry“ tako dolazi kao kratko i slatko glazbeno iskustvo. Sasvim solidan mamac za otići u Močvaru idući tjedan i poslušati tu magiju uživo.
Ocjena: 8/10
(Samizadat, 2017.)