Ništa se na “True Meanings” ne može proglasiti promašenim, ali ipak ostaje dojam da smo očekivali dobiti malo više od albuma srednje struje i srednjeg tempa.
Paul Weller, ili kako mu glazbeni novinari tepaju, “The Modfather”, nekad frontmen engleskih mod revival prvaka The Jam, a kasnije uz Micka Talbota polovica kreativnog motora The Style Councila, danas je šezdesetogodišnjak čija se solo karijera u najmanju ruku može nazvati produktivnom i zanimljivom. Samo u ovom desetljeću Weller je objavio šest albuma ako ubrojimo i prošlogodišnji soundtrack filma “Jawbone”. Ploče “Wake Up the Nation” (2010.), “Sonik Kicks” (2012.) “Saturns Pattern” (2015.) i lanjski “A Kind Revolution” bile su dokaz kako je riječ o glazbeniku koji uvijek iznova svojim muzičkim istraživanjima iznalazi način da zvuči moderno i svježe, no njegovo posljednje izdanje, “True Meanings”, okreće ploču.
“True Meanings” mogao bi se usporediti s onim što je dvanaest godina mlađi Beck, još jedan glazbenik sa sličnim nastojanjima u svom radu, napravio na svom veličanstvenom albumu “Sea Change” iz 2002. godine, a to znači napuštanje eksperimentiranja i iznalaženja uvijek nove zvukovne svježine i prikazivanje pjesama ogoljenima tako da im snaga leži gotovo isključivo u obliku u kojima su skladane. Drugim riječima, Weller na novom albumu stavlja svoje kantautorstvo na test. I dok je “Sea Change” bio djelo ipak znatno mlađeg autora u vrijeme svog nastajanja, Wellerov album ima odlike mnogih djela drugih autora njegove generacije (i starijih), a to znači da često zvuči kao plod iskusnog majstora, ali ujedno i pomalo presigurno odigran, bez elemenata koji su njegov rad činili toliko zanimljivim na prethodnim pločama.
No, kako prolazi Wellerovo kantautorstvo na testu? Ukratko, moglo bi se reći da Paul ne pripada vrhu kantautorske A-liste, ali nije mu ni daleko. Najveći problem ovih pjesama jest taj da se nakon nekoliko slušanja ništa ne lijepi za uho slušatelja kao što bi to trebao biti slučaj na ovakvoj ploči. Album je i u svom standarnom obliku dugačak (četrnaest pjesama, 54 minute), a deluxe izdanje donosi pet pjesama u različitim verzijama – tri remiksa, uključujući i onaj razočaravajući inače vještog majstora Richarda Hawleyja (na čiji rad će također povremeno zvukom ovaj album podsjetiti) za uvodnu i uz jednu od najboljih pjesama, “The Soul Searchers”, te instrumentalne inačice pjesama “Glide” i “Old Castles”. Sve ovo “True Meanings” čini prilično jednoličnom pločom koja najviše trajanja troši na potragu za melodijom koja će upecati, no kao što ribolovci znaju, ponekad se i cijeli dan izgubi u čekanju da bi se kući vratilo s praznom košarom.
To ne znači da album nema svojih trenutaka. Ima ih, pogotovo pred kraj kad ga efektno dovršavaju “May Love Travel With You” i “White Horses”, a i cjelokupni ugođaj smiruje i okrepljuje. Srednja struja srednjeg tempa, reklo bi se. Ništa se na “True Meanings” ne može proglasiti promašenim, ali ipak ostaje dojam da smo malo više očekivali od ovog Wellerovog uglavnom akustičnog pokušaja.
Ocjena: 6/10
(Parlophone UK, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
