Još jedan koncert za pamćenje u Tvornici. Još jedan pred trideset ljudi. Klasika.
Pobjegla je glavom bez obzira iz egzorcističko-vjersko zatucane sredine. Sredine, u kojoj je uz to, svatko ovisnik o nečemu. Antidepresivi su najpopularniji. Potom je alkoholizam. I njen otac je alkoholičar. Nimalo veselo okruženje za djevojku čija se želja za kreativnošću i njena unutrašnja energija smatrala nečim što treba satrti. Satrti, kao i samu želju za životom. Načiniti je anksioznom, uplašenom, nesigurnom, paranoičnom… sjebanom. Pa da je se poslije može liječiti nečim. Nečim kao što su antidepresivi.
Opis sredine mogao bi podsjećati na Hrvatsku, no u slučaju sudbine Emme Morton, riječ je o njenoj rodnoj Škotskoj. Svijet je prepun provincija i vukojebina. Uglavnom, Emma je skupila hrabrosti i ušteđevine i otputovala u Italiju. Mislila je da će biti pisac. Mislila, pa se prijavila na tamošnji „X-Factor“. Nije se proslavila. A tko jest? No nekako je po putu upoznala bubnjara Piera Perellija i gitarista Lucu Giovacchinija i s njima bez ikakve obaveze zapjevala na nekom kućnom sessionu. Tamo i tada su se upoznali za stvarno. Osjetili se. Kao ljudi. kao muzičari. Tada je shvatila da nije spisateljica, već pjevačica. Pjevačica koja je možda kao jako mlada tražila utjehu u ezoteriji ambijentalne plesne elektronike, no ono što kola kroz njene žile oživotvoreno je kroz nedvojben osjećaj izvedbe bluesa, gospela, starinskog popa, jazza, swinga i svega onoga što volimo trpati pod „roots“ kapu.
Shvatili su to i Luca i Piero i pristali biti prateća instrumentalna medalja Emme Morton, njen The Graces. Za Emmu za čiju osebujnost se čini da nema granica. Ne samo stoga što je taj internacionalni trio dobio ‘native english singera’ gledano u nekom plošnom smislu današnjeg glazbenog biznisa, već što se uistinu radi o posebnoj personi za mikrofonom.
Iskreno, mene je koncertu najviše privukla činjenica što ću opet uživo moći čuti fantastičnog udaraljkaša i bubnjara kao što je Piero Perelli (koji me već jednom raznio u paramparčad na neponovljivom koncertu Don Antonia u istoj toj maloj Tvornici kulture), pa je i iznenađenje bilo još ugodnije. Emma Morton me isprva, ne znam zašto, podsjetila na Lisu Stansfield u nekom nikad viđenom klupskom izdanju, prije nego li je postala northern soul diva krajem osamdesetih. Emma je upravo ‘duša’, taj ‘soul’ u cijeloj punini kad se izgovara na engleskom i dok pustite da vam malo duži ‘ou’ malo ‘poravna čakre’.
Ona je pjevačica koja izuzetno pazi na to kakve emocije i naboje šalje u publiku, jer vjeruje da se sve ’emitirano’ i ‘vraća’. Ona uistinu vjeruje u izmjenu energije. Tako da kad je izvodila i najmračniju pjesmu sinoć, onu naziva „Dirty John“, teški blues sa snažnim prizvukom gospela, osjećala da njenu zlu energiju, bol i poniženje mora potom ‘isprati’ s emotivnom izvedbom Dylanove „I Want You“.
A jednostavno kazano, oduševljavala je cijelo vrijeme nastupa, ne samo tada kad je uspjela iz tridesetak okupljenih dobiti da svi zdušno od početka do kraja pjesme pjevaju pratnju kroz riječi „Dirty blood“. I kad se već to spominje, Emma Morton je bila apsolutno u pravu kad je rekla da bolje intoniranu i dužu pratnju publike u toj pjesmi nije nikad dobila na koncertu. Bila je u pravu, ne zato jer su sinoć malobrojni okupljeni Hrvati imali neku priglupu saljačko-patriotsku potrebu jednoj Škotkinji i dvojici Talijana dokazati da su jača pjevačka nacija, već iz jednostavnog razloga što je od tih tridesetak posjetitelja pola njih bilo domaći glazbenici koji su neusiljeno uživali u koncertnoj večeri. I potpisnik ovih redaka je to malo kasnije analizirao pogledom na prisutna lica, jer se isprva ta pjevačka pratnja publike učinila kao da sam neočekivano banuo na neki tulum Ladarica na kojem se ne može čuti falš ni da su svi obnevidjeli od alkohola.
Da su se Emma i njen duo The Graces našli u srž, svjedočila je i izvedba prve pjesme koju su zajedno izveli nasvom prvom sessionu ikad, tj. „Spanish Mary“. Naravno Dylan je u neku ruku okosnica njihova rada. Te večeri se mogla čuti i „Don’t Think Twice It’s Alright“ koju je za razliku od Boba koji ju je ‘rednečki žvakao’ u originalu, Emma otpjevala kao škotska brđanka.
Cijela sinoćnja promocija debitantskog albuma „Bitten by the Devil“ bila je glazbena seansa do slobode (okončana podsjećanjem na Nicka Cavea). Skidanje okova i prkosno gledanje šugavog svijeta u njegove tamne duplje. Slavljenje pobjede volje nad okolnostima i sudbinom. Hrabri iskorak jedne mlade žene koja je tražila i opet u glazbi i kroz glazbu opetovano sinoć pronašla sebe pred, sasvim slučajno, odabranom publikom. Čisto da se čovjek i tu zapita postoje li uopće slučajnosti, jer iako pred tridesetak ljudi, Emma Morton & The Graces održali su pravi mali emotivni spektakl pred ‘pravim ušima’.
Ili valjda, među silnom zagrebačkom publikom ipak ovi naši domaći glazbenici prate tko im dovodi opako dobre glazbene poslastice u grad. Pa, eto, onda i svi vi koji ste uspjeli doći do kraja ovog članka čisto ubuduće pripazite kad se sredinom tjedna u organizaciji ‘Rock svirki’ ušulja neki koncert, nekoga za koga niste čuli. Isti organizator ih obično prvo provede kroz šibenski Azimut. Tako je bio slučaj s izvrsnim kanadskim duom Elsiane, a ovog tjedna s Emmom Norton & The Graces. Uostalom, ‘Rock svirke’ s po prvi put prije nekoliko godina u mali pogon Tvornice kulture dovele i tada anonimni nizozemski trojac My Baby. To je ujedno bio i jedini put da su svirali u Malom pogonu. Od tada je za njih rezerviran samo Veliki pogon.
Što se tiče Emme Morton & The Graces večeras je preporuka Siščanima da ih poslušaju u Jazz Clubu Siscia.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
