Zagrebački Detour održao je u subotu svoj prvi samostalni koncert u Domu sportova.
U ovo vrijeme zgusnutih koncertnih događanja, i posebno u sezoni kad Dom sportova svaki vikend otvara vrata domaćim glazbenicima kao da je to nekakav normalni tijek (ali de facto predstavlja sasvim novu realnost u kojoj domaći showbusiness segment doživljava jedan potpuno novi cvat), za svoje mjesto među velikima izborio se ove subote i zagrebački pop sastav Detour.
U produkcijskom i estetskom smislu gdje niti jedna sekunda nije bila prepuštena slučaju, to je svakako bio trijumf ove grupe, jer je vizualnom pogledu nadmašeno štošta što se događalo u toj dvorani, računajući tu i strana gostovanja. Mnogoljudni bend bio je u savršenom sinkronicitetu s odlično osmišljenim video programom na ogromnom video zidu, a naglasak na spektakl u pratećim efektima (konfete, umjetni snijeg, scenografski momenti) obilato su se koristili i kad su se pojavljivali gosti na pozirnici poput Headoneasta, Nipplepeoplea i Tonke i Aljoše iz Pavela. U najmanju ruku – bajkovito.
Bajkovito kao što je i Detour malo-pomalo svojom glazbom postao simbol za hrvatski pop eskapizam. Nema tu ‘mola’ koji će vas i na pet minuta odvesti na stranputicu suočavanja s vlastitim mislima, sve je tu u ‘duru’ – meko, podatno, harmonično i posvećeno ljubavi, ljubavima i bijegu od sivila. Priznajem da se nisam do sada previše bavio tim bendom čiji je spiritus movens Nenad Borgudan, koji eto već godinama osjeća kakvi singlovi prolaze u domaćem radijskom formatu, jer mi je uho sklonije onima koji su spremni na devijaciju od ustaljenog. No, eto i sociološka i glazbena povijest dokazuje da su primjerice i punk rock i disco začeti istih godina u istom desetljeću. Dok je jedan pozivao na pobunu i nužne promjene, drugi je nudio eskapizam u ugodi, a ako se sumira i pogleda današnji svijet, ja osobno nisam siguran jesu li više utjecaja donijeli oni iz CBGB-a ili oni iz Studia 54, ili je on u neku ruku podjednak.
Danas, ako se povuče ovlaš usporedba, s jednim Edom Maajkom (koji je također nedavno nastupio u tom istom malom Domu sportova) vrijeme je za pobunu, te jasni i nedvosmisleni No pasaran, jer vremena su sjebana. No je li u krivu Nenad Borgudan koji misli da su sjebana vremena također plodna za ljubavne pjesme? Teško je reći, jer eskapizam ide odlično ruku pod ruku s depresivnim sivilom današnjice.
No tu možda treba stati jer se dolazi do drugog momenta, a taj je da se u subotu Dom sportova pokazao zalogajem koji Detour nije lako svladao po pitanju posjećenosti, u smislu da je u nedavnoj prošlosti bilo koncerata u Lisinskom i Tvornici na kojima su vjerojatno prodali više ulaznica. ‘Čaša’ je u Domu sportova bila polupuna ili poluprazna, ovisno jeste li optimist ili pesimist. I to naravno zahtijeva analizu glazbenog sadržaja, a to je, može li Detour postići stopostotni eskapistički glazbeni ugođaj? Jer, radijski eter je jedno, a cjelovečernji koncert nešto sasvim drugo.
U radijskom eteru je poželjno pet minuta ‘durske pozitive’ u kojoj poletniji pop ritam podmazuje gitarsko koketiranje s country ugođajem. Što se koncerta tiče, za potpisnika ovih redaka bilo previše ‘durske pozitive’ u nizu posebice u prvoj polovici. Nedostajalo je ‘molova’, nekog ’emotivnog vapaja’ s druge strane zvučnog raspona, nekog ‘minusa’ nakon kojeg ‘plus’ potjera jače. Nešto što nije nužno bio singl. U tom smislu gostovanje dua Nipplepeople je u toj konstelaciji bio rijedak nužno potrebni ’emotivni procjep’ jer je donijelo umiksani monolog pokojne Milene Dravić iz „Bio jednom jedan Duško Radović“, i to je ubrzo dalo koncertu novi zamašnjak kroz duet „Gledano sa strane“. Zatim, hendriksovska improvizacija hrvatske himne bila je suvišna, ako ne i promašena. Eskapizam ne voli neočekivana i nagla buđenja.
U tom svjetlu, Gina Damjanović, koja je bila od samog dolaska u bend u nezavidnoj situaciji zbog uspoređivanja s bivšom pjevačicom Majom Posavec (s kojom je sastav zabilježio svoje kreativne vrhunce), i karakterno i izvođački se u Domu sportova potvrdila kao prilično dobar Borgudanov odabir. Iznijela je ona dobar dio showa na ‘svojim leđima’, koliko god se to možda činilo lako i lepršavo. Ima ona taj šarm, taj djevojački ‘positive push’. Definitivno, nije diva koja mrko gleda, ako ‘publika ne jede iz ruke’, ne zamjera. S druge strane ima i puno profinjeniji pristup od onog estradnog iz kojeg obično potmulo vrišti neki patos patrijarhata. Gina odaje sliku gradske cure koja želi živjeti i zabaviti se, što je dakako i nužni kontrast kojeg treba imati jedan pop bend u kojem je muški dio sastava obično ozbiljno fokusiran na ono što svira. Gina tu jednostavno zrači tom svojom pozitivom. Simpatična je i kad se jednostavno usred pjesme u samom disco finalu koncerta zagrcne i ‘proguta’ prvi dio refrena pjesme „Tvoje lice se promijenilo“, ali onda se još uspije u tom brzom ritmu i ispričati publici. Također je i sa svakim od gostujućih pjevača i pjevačica tražila ‘zajedničku notu’, bez da je u zraku mirisalo na rivalstvo. Dapače, gostovanje Antonije i Aljoše Šerića u pjesmi „Snijeg“, kad je u dvoranu pušten i umjetni snijeg bio je poput neke božićne razglednice, dakle, previše za autora ovog teksta, ali jebiga, eskapizam… publici je to bio vrhunac.
Drugi dio s bisem je općenito nosio bolje momente jer je bio oslonjen na starije pouzdane hitove, računajući tu i one davno ugašene grupe Yammat u kojoj je Borgudan djelovao. One su u sebi nosile više tog nekog “Studio 54” ugođaja. Taman za stizanje na cilj ljepše odsanjanog života, tom njihovom ‘obilaznicom’, kako upućuje i samo ime benda koji je na svom putu kroz hrvatsku stvarnost uspio doći do popularnosti uspješno zaobilazeći sve estradne prerogative. Nije ni to mala stvar.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
