Sinoć je Vintage Industrial Bar krenuo sa slavljem 6. rođendana kroz petodnevna koncertna događanja u Savskoj 160.
Prva večer u srijedu pripala je izvođačima iz Juda Recordsa, nezavisne diskografske kuće osnovane u Sinju prije dvije godine na inicijativu Milana Mijača, bubnjara grupe M.O.R.T.. Ulaz u klub bio je besplatan, pa se u toku večeri okupilo oko stotinjak posjetitelja.
Mijač je kao domaćin otvorio koncertnu večer kao pjevač grupe PBO (skraćenica od Psihodelic Blues Obsession) u kojoj je pak na bubnjevima bio Ivan Katić – John, inače pjevač M.O.R.T.-a. Dakle John i Mile u zamijenjenim ulogama i u društvu još troje, odokativno, izuzetno mladih sinjskih glazbenika sačinjavaju PBO.
„Ne znamo kako vama zvuči, ali mi se jako dobro zabavljamo“, izjavio je Mijač s pozornice i bio je u pravu – nije zvučalo bogzna kako, ali je bilo vidljivo da se zabavljaju.
„Ovo nam je tek četvrta, to jest druga zajednička proba“, rekao je potom, i tu je vjerojatno bio u pravu, to je i zvučalo kao druga ili treća proba; zanimljiva koncepcija i uživljenost u repetitivne buntovničke parole, ali izvedba nedostojna spomena, ako se to uopće moglo nazvati izvedbom.
Ok, direktor kuće može sebi progledati kroz prste… Što se drugo od ‘direktora’ i očekuje? Ali ‘ajde bar taj direktorov bend ne pati od umišljaja pa da nastupa zadnji. Ovako, su skočili u vatru, tj. u poluprazni Vintage na početku i otvorili večer najbolje i najgore što su znali. Jedna proba više na njihovom reveru.
Izlaskom sljedećeg izvođača, tj. mladog zagrebačkog benda koji se odaziva na ime Mr. Albino, bilo je jasno da ‘direktor’, na sreću, ne gleda drugim izvođačima kroz prste. Mr. Albino su pak furiozno ‘stisnuli i propustili publiku kroz svoje prste’. Izrazito čvrst i uigran kvartet koji svoju osebujnost još naziva i ‘outlaw rock’. Sasvim opravdano, obzirom na magnitudu energije i gnjeva koju je frontmen David Leon Alanović emitirao u prostor tijekom polusatnog nastupa, pred, u tom trenutku, najmnogobrojnijom publikom sinoć. Pored singlova „Seven Days Amongst Your Hair“ i „Maelstrom“, posebno je bila dojmljiva i izvedba pjesme „Jericho“. Za Mr. Albino se još može reći da je pronašao svoj zvuk i stil, time i prepoznatljivost, jer to što sviraju, njegovi članovi shvaćaju prokleto ozbiljno.
Prokleto ozbiljno u kombinaciji s prokleto neozbiljnim je zvučao mnogoljudni Detroit Groove Gang koji je zakucao tulum Juda Recordsa na pravo mjesto – u kukove i bokove prisutnih. Bez imalo pretjerivanja, ‘groove’ je s pravom na centralnom mjestu u njihovom imenu. Hibrid stare škole funka i još starije škole rocka, Detroit Groove Gang zvuče nestvarno za ovo vrijeme. Gotovo da čekate cijelo vrijeme da se odnekud pojavi četrdeset godina mlađi Iggy Pop, jer sve tako nekako ‘miriše’ na Stoogese, ali opet ima previše funka da bi se olako moglo odmahnuti rukom i reći da su Detroit Groove Gang nemaštoviti rip-off.
Dapače, jako su maštoviti. Cijeli njihov koncert bio je osvjetljen s par pozadinskih reflektora. Lica svih članova benda bila su u mraku cijelo vrijeme. Kad se tu doda i obilato korištenje umjetnog dima, ugođaj bi se mogao opisati kao špiljski underground. Pjevač je i u najavama pričao na engleskom. Nije to nešto bilo opskurno i sramežljivo. Blebetao je stalno i cjelokupni dojam je bio kao da je tih desetak ‘mračnih likova uistinu izgmizalo iz neke detroitske rupe i zauzelo, također mračni, stage Vintage Industriala.
„Gle, brass sekcija ima tulum života“, rekla mi je u jednom trenutku Zvonka Objadin. I dakako, bila je u pravu. Nije se znalo je li taj trojac, koji je zauzeo desno krilo pozornice, luđi i razuzdaniji kad svira ili vrišteći pjeva prateće vokale koje bi lako pripisali nekim legendarnim crnim funk pratnjama. Detroit Groove Band su prašili uživljeno kao da je nekim slučajem pred njima pun klub u deliriju.
Preludo finale za srijedu navečer, još luđi početak rođendana Vintage Industriala, a što jest-jest i taj Juda Records je stvarno počeo okupljati respektabilno društvo mladih domaćih ‘glazbenih pacijenata’.
Tko kaže da mladi ne znaju znanje?
A ako treba nešto reći o starima, onda samo treba napomenuti da danas u Vintage Industrialu nastupaju Partibrejkersi.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
