Godina na izmaku u slučaju Jeffa Tweedyja bila je godina nostalgije pa je šetnju hodnicima vlastitog sjećanja prvo pretvorio u hvaljene memoare naslovljene ‘Let’s Go (So We Can Get Back)’, a potom i u album koji djeluje poput soundtracka te knjige.
Iako je malo pretenciozno nazvati „Warm“ Tweedyjevom glazbenom autobiografijom, riječ je o materijalu na kojem ćete nabasati na tragove čitavog niza autora i bendova presudnih za njegov autorski rukopis, kao i odjeke nekih od najvažnijih ploča koje je snimio, ponajprije „March 16-20, 1992“, ogoljenog klasika Uncle Tupela, nastalog u suradnji s Peterom Buckom iz R.E.M.-a.
U ovih jedanaest skladbi gotovo da nije bilo mjesta za distorziju, feedback ili eklektične sklonosti Wilca, već čitavim materijalom dominiraju akustične i pedal steel gitare koje zvuče kao bjegunci s „Workingman’s Dead“ i „American Beauty“ Grateful Deada ili remek-djela Neila Younga „Harvest“. Iznimke predstavljaju tek bijesna folk rock psihodelija „The Red Brick“ i singl „I Know What It’s Like“ koji se može pohvaliti jednim od najpopističnijih refrena koje je napisao.
Dio pjesama, ponajprije „Let’s Go Rain“, kombinira vedre, poletne melodije s tmurnijim stihovima, no Tweedy je, barem na „Warm“, uvjerljivo najjači kada se zagleda duboko u sebe i podjednako sjetnom glazbom pokušava olakšati osobne tragedije kao što je smrt njegovog oca. U „Having Been Is No Way to Be“ preispituje smisao i ulogu (uvjetno rečeno) rock zvijezde, a ništa sretnije ne djeluje ni kada, kao u uvodnoj „Bombs Above“, pokušava shvatiti u što se pretvara svijet oko nas. Treba, međutim, napomenuti da se ni u jednom trenutku ne odriče nade i nastavlja koračati prema svjetlu na kraju tunela, podsjećajući nas da ipak nismo sami, posebno kada je najteže.
„Warm“ se možda neće toliko svidjeti štovateljima eksperimentalnijeg dijela Tweedyjeve diskografije poput „Yankee Hotel Foxtrot“, ali se nedvojbeno radi o izdanju koje spada među najbolje, svakako i najosobnije albume njegove kompleksne, nepredvidive i stilski izuzetno raznolike karijere.
Ocjena: 9/10
(dBpm, 2018.)