Idles ‘Joy as an Act of Resistance’ – novi junaci britanskog punka

Punk bend iz Bristola objavio drugi album i opravdao sva očekivanja.

Idles – Joy as an Act of Resistance

Nije zapravo nikakvo čudo što su recenzenti, poglavito britanski, ali i puno šire, ujedinjeni u slavljenju albuma „Joy as an Act of Resistance“, koji je prozvan instant-klasikom, uglazbljenim pokretom otpora, a doživljen je poput dugo priželjkivanog udarca u prsa. Idles su postali bend koji je „nasušno trebao svijetu“, a vokal Joseph Talbot gotovo pa punk-rock mesija.

Nikakvo čudo. Jer Idles ne robuju pravilima žanra, stalno plešu po rubu post-rocka, zvuče dovoljno inovativno i svježe, a opet štuju drevnu britansku punk tradiciju. Isto tako, što je možda i presudno u percepciji bilo kojeg bijesnog punk benda, svi dostupni dokazi ukazuju da Idles nisu fejk. Ponajprije zahvaljujući autoritativnom Talbotovom režanju, ali i temama iz kojih ne iskače naivno pozivanje na anarhiju, već se centrima moći pokazuje srednji prst i okreću leđa.

Brexit, migrantska kriza i sve ostale vruće teme ne obrađuju se po principu „mi smo u pravu, a vi u krivu“, nego se obrana stavova svodi na lansiranje odjeba. Nema rasprave. S druge strane, sasvim pankerski netipično, Joseph Talbot zaranja i u prilično intimne sfere, boreći se stihovima protiv vlastitih demona. Ljubav se, kao potpuno neočekivani sastojak ove drske ploče, tu i tamo pojavljuje u obliku konačnog rješenja.

Idles su u naponu snage, dva albuma u malo više od godinu dana, oba okićena kritičarskim laudama. Muzički, album „Joy as an Act of Resistance“ temelji se na distorziranom basu koji nosi „Never Fight a Man with a Perm“, „Love Song“, „Television“ i „Great“, ima tu i industriala u „Colossusu“ ili celtic punka u „I’m Scum“, no ipak je najuočljivija želja članova Idlesa za naglom dekonstrukcijom gotovo svake pjesme, nakon čega redovito upadaju u izvornu divlju punk shemu. Talbot je u takvim situacijama izuzetno prilagodljiv, nit koja sve razbacane elemente povezuje u koherentnu cjelinu. S vokalnom sjenom Lemmyja Kilmistera i luđačkom energijom Iggyja Popa, lead vokal Idlesa najjače je oružje ove bristolske petorke.

I u trenucima kad bismo se, bombardirani svime onime što drugi albuma Idlesa nudi, zapitali koliko zapravo tu uopće ima punka, Joseph Talbot se zadere „fuck TV!“ i stvari se ponovno vrate na svoje mjesto. Punk je dobio nove junake.

Ocjena: 10/10

(Partisan Records, 2018)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X