EP izdanje ‘Open Heart’ srpske kantautorice Ane Avramov, svakako je je djelce vrijedno pažnje i slušanja kad je u pitanju regionalna produkcija prošle 2018. godine.
Iako nije u pitanju dugosvirajući album, „Open Heart“ nosi zaokruženost kroz ukupno šest pjesama, kao i produkcijsku dotjeranost iza koje stoji producent Cyrill Lim, koji je nastojao stvoriti moćno i gromko okružje benda oko Aninog snažnog i emotivnog glasa.
Uvodna „Intro“ to raskošno unosi, a nije u pitanju neka instrumentalna minijatura, kao što može evocirati izbor naslova pjesme. Uzlaznu putanju nastavlja „Autumn Thrills“ (ujedno i prvi singl s EP-a), potvrđujući visoki standard i divotu izvedbe u kojoj posebno moćno odjekuju Anine donje lage, po čemu bi se mogla povući i paralela s našom kantautoricom Lovely Quinces. No jedino po tome, jer Anin ’emotivni svemir’ gravitira samostalno i iz duše, a ne u želji za kopiranjem ikoga.
Tako naslovna noir pop balada „Open Heart“ svojom slojevitošću unosi trnce pod kožu, kao što decentno, u drugom planu, dokazuje i činjenicu da je kantautorica okupila oko sebe izvrstan bend promišljajućeg članstva, a ne samo instrumentalnu pratnju. „Open Heart“ je s pravom i noseća pjesma EP-ja. Naime, „Sinnerman“ koja ju slijedi (nije u pitanju obrada glasovite pjesme Nine Simone), tu dolazi kao onaj poznati moment kad se nakon glavne katarze ne može ići više i kad je dobro promijeniti narativ. „Sinnerman“ tako još više širi paletu utjecaja i to u smjeru glazbe američkih pionira psihodelije, uz sve i preklapanjem dvije melodijske linije, što stvara dojam da je riječ o dvije pjesme u jednoj, dok sam kraj možda i nosi prikriveni hommage spomenutoj Simone jer kao da uskoči u ritam-patern njene pjesme, a opet se u tom krešendu pametno zaustavila na vrijeme i kao kontrapunkt pjesmi „Rising Low“ koja dolazi nakon.
„Rising Low“ upravo jest to na što upućuje njen naslov – duboko poniranje, možda i najmračnija pjesma albuma koje odjekuje kao neka americana iz čistilišta, koja u toj najdubljoj i najmračnijoj točki EP privodi kraju, dok ponovljenja „Open Heart“ u akustičnoj verziji donosi prijeko potrebni otpust. Upravo takva „Open Heart“ kao da još jednom pruža slikovito objašnjenje simbolike naslovnice na kojoj Ana ima zemljom zaprljane ruke i leđa okrenuta objektivu – kao da ‘kopanje po duši’ nužno donosi prljavštinu koja treba biti skrivena od drugih. Treba snage za to iznjeti i pokazati. Kao i boli koju iskreno srce ne može sakriti i zatomiti. U tom smislu možda treba i iščitati naslovnicu ovog izdanja. Ana Avramov nije dozvolila vlastitom pogledu u objektiv da je eventualno izda, jer dušu je satkala u glazbu i to je ono što je u ovom nocturnu, kratkom u minutaži, ali raskošnom u slojevima, uspjela sažeti i zasluženo se pozicionirati kao mlada nada.
Ocjena: 8/10
(Kontra Records, 2018.)