Ljubljana je trenutačno središte regionalne i europske glazbene scene…
Međunarodno glazbeno minglanje u Ljubljani, showcase festival MENT, imao je jučer svoj „ženski“ dan. Zapravo nije, samo su se ekipi ovog portala tako posložile stvari. Naime, jedina panel-rasprava na koju smo uspjeli ući, bez prethodne on-line prijave, bavila se temom položaja žena u glazbenom biznisu na ex-yu području. Nismo imali dojam da na tom području ima previše diskiminacijskih faktora, novinari veliku većinu dogovora, poslova i suradnji ostvaruju preko žena iz svih segmenata glazbene industrije. No, nema ih previše na liderskim pozicijama i to je fakat. I to je ono na čemu se, među ostalim, temeljila jučerašnja rasprava na MENT-u.
Problemi položaja žena u glazbenoj industriji ne razlikuju se previše od onih u većini drugih radnih okruženja – manje plaće u odnosu na muške kolege, preispitivanje njihovih odluka, omalovažavanje i nepovjerenje. O tome su govorile predstavnice novosadskog Exita, makedonskog Taksirata, kao i slovenske i hrvatske promotorice.
U sat vremena se naravno nije moglo doći do rješenja i dubinskih analiza, no načela se zanimljiva tema o broju ženskih izvođača na glazbenim festivalima. Manje ih je nego muških, što je rezultat, složile su se sugovornice, pozitivne diskriminacije, jer se pri slaganju line-upa u prvom redu gleda kvaliteta. A da ne bude sve baš tako jednostavno, pobrinuli su se poneki glasovi iz publike koji su tvrdili da je izvođačicama teže doći do prezentacije i vidljivosti njihova rada, pa stoga teza o biranju najkvalitetnijih glazbenika/ca za festivale možda i ne stoji. A da sve dodatno zakompliciramo, evo i jedno logičko pitanje koje se čulo pri kraju rasprave: računa li se, primjerice, Grace Jones kao jedna od ženskih izvođača na nekom festivalu, ako u bendu ima pet muških glazbenika?
Ne znamo. Una Gašić se time ne zamara. Njezin bend Bitipatibi, koji smo odabrali za koncertni nastavak naše „ženske“ večeri, ima tri muška člana, no sva je pažnja koncentrirana na Unu. Koja pažnju kao da ne želi, skriva se iza šilterice i ugašenih reflektora. Introvertiranost koju ova pjevačica već godinama nudi, vrlina je i mana istovremeno, faktor koji privlači i odbija. Što je valjda i poželjno karakterno oružje za probijanje na sceni ako vam je osnovni izražaj dream pop, na trenutke psihodeličan, na trenutke plesan. Dočekali smo „Andriju“, njezin davnašnji singl s jedne od kompilacija „Bistro na rubu šume“ i iz Kina Šiške produžili prema Orto baru. MENT nudi previše toga, tako je da predugo zadržavanje na jednom mjestu luksuz kojeg ne možete priuštiti.
Ana Avramov iz Zrenjanina nije nepoznanica na regionalnoj indie sceni, a na MENT je došla na krilima hvaljenog solo EP-ja „Open Heart“. Praćena na trenutke preambicioznim basistom i bubnjem, Ana je u Orto baru prezentirala vlastitu intimnu viziju indie-rocka, lako slušljive melodije na razmeđi americane, shoegazea i psihodelije, a sve podvućeno nedvojbeno dubokim emocijama. Uvjerljivo i hipnotično, sve ono što Španjolka Nuria Graham, čiji smo dio koncerta uspjeli uhvatiti u prizemlju Orto bara, želi biti, ali joj baš i ne uspijeva. Njezin nostalgični pop senzibilitet na istoj je pozornici zamijenio post-punk autrijskog trojca Tents, za kojeg Die Presse piše da se radi o „cool i nervoznom post-punku lišenom nostalgije, a odjevenog u jednobojnu majicu“. Kakav elegantan način da se nekom kaže da je dosadan.
Naše su pretenzije, pak, naginjale gornjem dijelu Orto bara gdje je, na maloj pozornici, nastup pripremao Dimitrije Dimitrijević, koji nam je malo poremetio plan da večer posvetimo ženskim lidericama. No, kako Dimitrije pored sebe na sceni ima Saru Renar, koju je nemoguće ignorirati, recimo da nam je plan ostao neokrznut. Za one koji su danas prvi put otkrili ovaj portal, naglasimo još jednom da je Dimitrije Dimitrijević projekt niškog kantautora Dimitrija Simovića, inače frontmena grupe Igralom, čiji je album „Sunovrat“ na mnogim listama pri vrhu prošlogodišnje regionalne produkcije.
Dimitrije Dimitrijević ima rijetku osobinu da lirske apstrakcije njegova lidera svaki put programirano drugačije zvuče. Za razliku od lanjskog koncerta iz travnja u zagrebačkom Vinylu, kada smo nastup proglasili introvertiranim, ambijentalnim i šarmantnim, sada je ostao samo šarm, introvertiranost se pretvorila u druželjubivost, a ambijentalost u široku paletu gotovo pa plesnih melodija. Originalnost je i dalje ono što Dimitrija visoko izdiže iz mase.
„Žensku“ večer završili smo u klubu Channel Zero u kompleksu Metelkova, gdje nam je grupa Peter Kernel, predvođena Kanađankom Barbarom Lehnho i Švicarcem Arisom Bassettijem, pružila i malo nepatvorenog alternativnog rocka. Kupili su nas u trenutku kada je Aris na kraju jedne od pjesama pitao publiku: „Ima li možda kakvih pitanja?“. Nije bilo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
