Saša Antić i Mile Kekin govorit će u četvrtak 21. veljače na tribini naziva ‘Glazba mržnje’ iz ciklusa ‘Zašto se mrzimo?’ u organizaciji Centra za toleranciju i očuvanje sjećanja na holokaust, u četvrtak, 21. veljače u Muzičkoj akademiji (Trg Republike Hrvatske 12) u Zagrebu. Ravno do dna u suradnji s Centrom donosi paralelni intervju s dvojicom domaćih glazbenika upravo na spomenutu temu, jer su mržnja i netrpeljivost već duže vremena rak rane koje razjedaju hrvatsko društvo.
Mile Kekin primjer je glazbenika bez dlake na jeziku. Za razliku od mnogih kolega koji se ne žele zamjerati, Mile je vrlo jasan u izražavanju stavova o društvenoj zbilji. Učinit će to uskoro i na tribini na kojoj će se govoriti o glazbi koja potiče mržnju. O tome je li ikada imao imao problema zbog iskazivanja vlastitih stavova, Kekin odgovara: “Ne, osim ponekog rijetkog dobacivanja sa sigurne distance od polupijanih prolaznika. Mislim da je je normalna većina na mojoj strani, samo je problem što su tihi ili već apatični.”
Davno sam shvatio da se čir na želucu najbolje izbjegava na način da otvoreno kažeš što te mori i muči. Mene je mučilo to izjednačavanje zla i dobra, pa sam odlučio napisati pjesmu o tome. Po meni je antifašizam dio opće kulture i najvažniji garant mira. – Mile Kekin
Saša Antić pak rado upozorava i na porast netolerancije i mržnje u društvu te bez ustručavanja ukazuje na krivce za takvu situaciju. “Svaki umjetnik na ovaj ili onaj način iskazuje svoje političke stavove, a u trenutku kad su ugrožene civilizacijske tekovine društva, sve ih je više. Tako je i kod nas i zanimljivo je da je, recimo, u zadnjih par godina društveni angažman bio više prisutan u pop glazbi nego u alternativnoj.”
Kekin je dakako najviše javne bure po tom pitanju digao akustičnom pjesmom “Ja nisam vaš”, o čemu je i ovdje progovorio: “Davno sam shvatio da se čir na želucu najbolje izbjegava na način da otvoreno kažeš što te mori i muči. Mene je mučilo to izjednačavanje zla i dobra, pa sam odlučio napisati pjesmu o tome. Po meni je antifašizam dio opće kulture i najvažniji garant mira. Ja sam angažiran iz vrlo sebičnih pobuda, zato što ne želim trpjeti i gutati ove antitotalitarističke bajke pod kojima se skrivaju revizionisti. A publika kojoj se ne sviđam neka traži druge zabavljače, ima ih hvala bogu dovoljno na estradi od kojih nećete čuti ništa kontroverzno. Većina glazbe danas je ultralight i bez kalorija.” Saša Antić se također slaže da je tu nije riječ o stvari društvenog, nego osobnog zdravlja. Znači, odgovornost prema sebi kao individui i umjetniku, koja se tako reflektira i na zajednicu.
“Ne vidim smisla u zabranama i cenzuri, to je uvijek kontraproduktivno i proizvodi žrtve i mučenike što samo produbljuje netoleranciju. Međutim, sigurno da postoje granice što se smije, a što ne govoriti u javnom prostoru i to je određeno zakonom. Dalje je sve na institucijama, ali kod nas se često dužnosnici, koji bi trebali biti primjer, kompromitiraju, institucije gube autoritet i to se odražava na ponašanje tzv. malog čovjeka”, mišljenja je frontmen splitskog TBF-a kad je riječ o zabranama i cenzuri. Frontmen zagrebačkog Hladnog piva se pak osvrnuo na ljetošnji nemili događaj i ‘braniteljsku zabranu’ Bajaginog koncerta na manifestaciji “Dani piva” u Karlovcu. Hladno pivo je potom odbilo biti zamjena u tom terminu, a Kekin je, štoviše, snimio duet s Bajagom na svom novom solo albumu. “Mislim da je to bio glup potez gradonačelnika zbog kojih se grad Karlovac mjesecima provlačio kroz negativno intonirane članke i komentare. Takve stvari najmanje škode Bajagi ili Pivu, a puno više imidžu grada. Znam da u Karlovcu postoje super ljudi i udruge mladih koji nisu zaglavili u devedestprvoj i koji su živi dokaz da u Karlovcu ne žive samo zabranitelji.”
Antić i Kekin također dijele slične stavove o slučaju vrlo popularnog unatoč širenju netolerancije i koketiranju sa zločinačkim režimima.
“To govori o eroziji društva i negativnoj selekciji koja je u punom jeku. Tamo gdje se briše granica između fašizma i antifašizma, briše se razlika između dobra i zla, između poštenja i nepoštenja, originala i plagijata, idealista i oportunista, novinara i huškača, silovatelja i žrtve. Sve je to povezano”, izjavio je Kekin, a Antić nadodao: “Kod nas se pokazalo da u populizam koji proizvodi netoleranciju posežu one političke struje kojima je vlast ugrožena. Krene rovanje po društvenom mulju, poziva se na volju naroda što je potpuno iracionalno i nedefinirano, a ustvari samo se oslobađaju društveni demoni koji vode u samodestrukciju i koje je kasnije teško kontrolirati.”
Antić se osvrnuo na svježi slučaj napada na srpske vaterpoliste zbog mržnje, ali i upozorio i na problem stvaranja predrasuda o cijelom jednom gradu kao netolerantnom mjestu. “Nisam bio tad na Rivi, ali čitao sam da su neki moji sugrađani pritekli u pomoć i njima su se kasnije i zahvalili igrači i predsjednik Crvene zvezde. Trebalo se snaći u toj gužvi, ljudi vjerojatno nisu ni znali što se događa. Jedan prijatelj koji se tada nalazio blizu incidenta mislio je da se radi o skrivenoj kameri. Ne bih nikako rekao da je netolerantna atmosfera prevladavajuća u Splitu, svi osuđuju nasilje i policija je već privela većinu napadača.”
Frontmen TBF-a se tu nadovezao i o tome zbog čega nema većeg društvenog otpora netoleranciji: “Mislim da je pasivnost u ljudskoj prirodi, a uzrok je neznanje i neobrazovanost, zatim i konformizam u potrošačkom društvu, te narcisoidnost i egoizam kojeg proizvode mediji i društvene mreže. S tim osjećajima manipuliraju politika i crkva, isključivo zbog održavanja pozicije društvene moći. Formalno se govori o toleranciji, ali kad se malo bolje pogleda, uvijek postoje neki dežurni krivci prema kojima se kanalizira iracionalna mržnja mase. To su bili, i ostali Srbi, zatim homoseksualci, pa nepostojeći komunisti, pa mrzitelji svega hrvatskog, pa ateisti, niz se može nastaviti, uvijek je netko na tapetu.”
O tome što bi trebalo mijenjati u sustavu da smanjimo netoleranciju i mržnju, Mile Kekin je jasan i nedvosmislen: “Radio sam u školi stranih jezika, ali nikad u školskom sustavu. Djecu treba učiti poštovati druge i drugačije, a prvi potez na tom putu je vraćanje vjeronauka u crkvu i uvođenje pojačanog građanskog odgoja. Teško je, međutim, djecu učiti nenasilju kada vide nasilnike u dobrim autima kojima ni policija ni sudstvo ništa ne može.”
I Saša Antić i Mile Kekin podijelit će svoje stavove o toleranciji, društvenom aktivizmu te o glazbi koja potiče mržnju na tribini “Glazba mržnje” u organizaciji Centra za toleranciju i očuvanje sjećanja na holokaust. Ostali sudionici tribine, koja se održava u četvrtak, 21. veljače u 19 sati u Muzičkoj akademiji (Trg Republike Hrvatske 12) u Zagrebu, su i etnomuzikologinja Mojca Piškor te dirigent i skladatelj Mladen Tarbuk, a moderirat će glazbeni kritičar Dubravko Jagatić. Glazbene ilustracije na tribini će izvoditi skladatelj Mate Matišić, Kvartet Tuba XL, Mile Kekin, prvak Opere HNK u Zagrebu Ljubomir Puškarić, Le Zbor, TBF i Sedam saksofona Muzičke akademije.
(Priredio za RDD: Zoran Stajčić)