Thee Melomen, predstavnici zagrebačke garage rock scene u četvrtak su u Močvari uživo promovirali svoj friško objavljeni vinil ‘Disappear’.
Mogla bi se povući paralala između naziva albuma „Disappear“ i zanimanja domaće publike prema garažnom rocku, koje kao da je u nestajanju. Kao. Jer traje to godinama, ali okupi se obično dovoljno pobornika za dobar i iskreni rock and roll tulum. Tako je bilo i sinoć u Močvari. Sviralo se ispred pozornice, a ne na njoj. Bendovi i publika – oči u oči. Prava garažna atmosfera, kao kad baneš bendu na probu.
Počelo je prilično rano za mjerila Močvare, tako da sam nažalost propustio mnogoljudni Detroit Groove Gang u tom ozračju i došao na drugu pregrupu, tj. dvojac koji je potegnuo iz Bologne, iz Italije kako bi uveličao promociju albuma zagrebačkih kolega. Dvojac se zove po američkom apstraktnom slikaru Jacksonu Pollocku, s tim da je samo dodan član ‘The’. Dakle, The Jackson Pollock. Na bubnjevima je bila Emily, a ovisno o pjesmi, bas i električne gitare izmjenjivao je Reginald. Uživo su The Jackson Pollock jedna od najopičenijih koncertnih pojava u široj nam okolici. Teško za opisati.
Nakon svake odsvirane pjesme kao da ste sretni što je Emily to preživijela, dok glasno uzdiše i dolazi do zraka, pokušava pričati na engleskom i sretna je i sama što je uspjela. Već par sekundi nakon toga ‘ritual’ se ponavlja; ona podivlja kao da je na špici adrenakrona i rafalno ubija bubanj ispred sebe i vrišti provocirajući novi infarkt. Ženska verzija Keitha Moona, ali još luđa.
Naziru se tu pjesme, ali većina ih je trajala minutu ili dvije, ali nekako vas baš i briga za pjesme jer su Emilyne munjevite transformacije, i jedan od najiskrenijih energetskih outputa koji sam vidio u životu, magnet koji vam ne dozvoljava da odete s tog giga, ili možda bolje reći; performansa. Dapače, tražio se i bis. Apstraktno poluđenje. Možda i najbolji izbor za ime benda, obzirom na to što pruža.
Zvijezde večeri, tj. Thee Melomen došli su kao nužno ‘izravnanje’ nakon toga. Trebalo je uskočiti u rock and roll tračnice. Zakotrljati prave pjesme. A dva Vexa i jedan Mislav koji su prošli sijaset bendova u svojoj karijeri su za to itekako bili sposobni. No novost je bila da je trojka konstantno bila četvorka. Novi materijal „Disappear“ ‘češao’ je na gitari Krešimir Mišak, a na pjesme starijeg datuma uletio je bivši gitarist Ivica Babić na svom Gibson SG-iju, uživljen i ufuran, da se slučajni dolaznik-prolaznik na koncertu lako mogao upitati zašto je bivši. No da ne bi bilo zabune, Mišak je također bio na visini zadatka.
Thee Melomen imaju onaj poznati karakteristični zvuk koji bi u nekoj romatiziranoj književnosti mogli pripisati neuhvatljivom zvuku legendarne američke ceste koja je bila žila kucavica kontinenta – Routu 66. Zimzeleni boutique rock. S jedne strane opor i grub u izvedbi, a s druge u stalnoj težnji da uhvati neki sjetni moment kroz instrumente koji se tome ‘distorzično suprotstavljaju’. Ništa budućnost. Samo prošlost, i to bolja prošlost. Lijepo je nabasati na takve bendovi i na ovim našim prostorom. Kao da ste neobjašnjivo na moment skrenuli na spomenuti Route 66, a da ne znate ni kako, ni zašto, ali jednostavno uživate u vožnji i tome se prepustite.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
