Bilo je u gradu sinoć opet dosta glazbenog programa, ali postoje opravdane sumnje da je najrasplesaniji Osmi mart održan upravo na koncertu Afro-Cuban All Stars.
Kubanska je glazba u drugoj polovici devedesetih osvojila svijet nakon objavljivanja hit albuma “Buena Vista Social Club” u produkciji slavnog Ryja Coodera, no paralelno sa snimanjem te ploče u sklopu istih sessiona nastao je i album “A toda Cuba le gusta” projekta Afro-Cuban All Stars na kojemu su svirali isti glazbenici koji su činili lineup i na Cooderovoj ploči.
Dok je slavniji album težište imao na melankoličnom materijalu, Afro-Cuban je zamišljen kao plesniji pogled na tradiciju son conjunta, kubanske varijante glazbe kakvu inače možemo naći i u Meksiku, a Afrika iz naslova odnosi se na glazbenike s crnog kontinenta koji na koncu zbog administrativnih začkoljica nisu završili na albumu. Na obje ploče kao glazbeni direktor sudjelovao je Juan de Marcos González koji i danas vodi varijantu sastava Afro-Cuban All Stars, a koji nas je sinoć na Dan žena posjetio u zagrebačkoj Tvornici kulture.
Bilo je u gradu sinoć opet dosta glazbenog programa, ali postoje opravdane sumnje da je najrasplesaniji Osmi mart održan upravo na koncertu Afro-Cuban All Stars. Pohrlili su tamo mnogi, od onih koji su nekad valjda uživali u glazbi Cubisma, preko ljubitelja Buena Viste, pa do plesnih parova od kojih je neke bilo jednako zanimljivo promatrati kao i događanja na pozornici gdje je Juan de Marcos González predvodio orkestar od još tucet izvođača u dvosatnoj eksploziji energije koja je poslužila da svojim pozitivnim vibracijama spere prašinu proteklog tjedna s psihe posjetitelja. Organizatori (Multikultura i INmusic festival, kojemu ovo ujedno služi i kao svojevrsni najavni koncert) kažu da je do početka nastupa prodana i posljednja karta.
S tehničke strane valja apsolutno pohvaliti sjajan zvuk kojemu je kvaliteta bila izvrsna gotovo u svakom kutu Tvornice. Bend je predstavljao kubansku glazbenu tradiciju sežući od početka 20. stoljeća do recentijih autora te ritmova i stilova od salse i bolera do baladerske čežnje pokojnoga Compayja Segunda u čijem su stilu izveli “Ella y Yo”. González je pod svojim prepoznatljivim grmom dreadlocksa održao plesnu čitanku iz povijesti Kube, ali i Meksika, gdje smo skočili na kratak izlet pred kraj redovnog dijela koncerta. Najupečatljiviji dijelovi ovdje su ipak bili trenuci prisjećanja na ranije spomenuti prvijenac “A toda Cuba le gusta”, a pogotovo na možda i najveći hit s te ploče, “Alto Songo”.
Nakon što je taj dio efektno završen s pozornice upravljanim plesom ruku publike, ostalo je još samo to da nas na bisu odvale i Buena Vistinim klasikom “El Cuarto de Tula”. Premda su se nakon toga ispričali zbog umora i pozdravili publiku koja je već krenula prema izlazima iz kluba, bend se ipak neočekivano vratio još jednom na pozornicu kako bi pružio Gonzalesu priliku da svojoj supruzi za Dan ena otpjeva još jednu baladu. Bio je to jedan uistinu nježan i romantičan način da se zaokruži večer plesa i glazbenih užitaka kakve doista treba ganjati kao terapiju u tmurnim vremenima u kakvima živimo.