Nakon što je prošle jeseni rasprodala Mali pogon Tvornice kulture, makarska grupa Rezerve opet se penje na pozornicu tog kluba, ali ovog puta u Velikom pogonu gdje će nastupiti u sklopu festivala Brijačnica ovog vikenda, točnije, u drugog dana, u subotu, zajedno s grupama Letu štuke i Lika Kolorado, te Miletom Kekinom. Sasvim dovoljan povod za popričati s frontmenom Šimom Lalićem i doznati pripremaju li Rezerve neku novu ‘Zamku’.
‘Ajmo za početak, zašto ime Rezerve? Čije rezerve, koje rezerve?
Šime Lalić: Bok Zorane. To je najbliži mogući opis nekog našeg zajedničkog karaktera koji smo 2014. godine uspjeli smisliti i neka naša prirodna pozicija. Ime Rezerve je kao amblem koji nosimo na dresu i vučemo ga sa sobom kao motivaciju. Sa imenom benda, ali i sa nazivima albuma, pjesama sami sebi stvaramo kreativnije i ugodnije okruženje kako bismo preživjeli ove nerokerske godine u rock bendu.
Crpite utjecaje iz glazbe 80-ih, kako objašnjavate to što vas privlači tom razdoblju?
Šime Lalić: Neki od nama najdražih albuma jesu izdani krajem 70-ih i početkom 80-ih. Ne bih sad rekao da smo tamo neki 80’s fanatici jer poprilično pratimo što se događa u svijetu i danas, ali ispada da osamdesete jesu glazbeno razdoblje koje nas je najviše zaintrigiralo, na kraju krajeva i povezalo. I to se jasno može čuti kod nas. Zvuk Ramonesa, ali i njihov jasno određeni stil i konkretnost u predstavljanju su bili ogromna inspiracija za nas u prvim danima.
Jeste li općenito istraživački nastrojeni prema tom periodu, u smislu traženja i onih manje razvikanijih imena, što vas tu posebno privlači?
Šime Lalić: Jesmo. Ali ne samo prema tom periodu. Imamo zajedničku WhatsApp grupu koja je na dnevnoj bazi krcata svim i svačim. Smatram da nismo površni u tom pogledu. Osobno, dosta istražujem i kopam kada mi vrijeme to dopušta. Ako mi se nešto dopadne, isti tren moram znati sve što se događalo prije i poslije toga što mi se svidjelo. Nerijetko se taj moj način pretvara u pravu malu agoniju. Isto tako, u svakodnevnoj sam borbi sastavljanja savršene plejliste za auto. To je dnevna borba koja se pretvara u životni meč.
Logično je da imate i određenu averziju prema onome što bi se moglo nazvati ‘modernom glazbom’, pa imate li i konkretno što?
Šime Lalić: To što ne stvaramo ‘modernu’ glazbu ne znači da imamo averziju prema njoj. Nije nam bitno da li se ona klasificira kao moderna ili retro dok je pjesma ili album dobar.
Kako doživljavate svoju generaciju?
Šime Lalić: Kao generaciju kojoj neopipljivo ne predstavlja ništa.
Nekako se tek s vama de facto pročulo izvan lokalnih okvira da Makarska ima rock scenu. Kako je to tamo izgledalo i kako izgleda sada? Uputi nas malo.
Šime Lalić: Neki od prvih rock koncerata koje sam slušao su bili makarski bend Zbunjeni i svakako su dosta utjecali na mene. Makarska je mali grad, ne baš poznat po rokenrolu, ali se sviralo. Uvijek je postojalo nekoliko bendova i objavljivani su albumi. Joškov Ischariotzcky i mi smo iskoristili ovo doba interneta gdje nam je opet mnogo lakše doći do publike nego je to bilo Zbunjenima. Iako smo svi sa sa područja egzotične makarske rivijere valja spomenuti da ja živim u Zagrebu 17 godina. Leon, klavijaturist, tu je nekih osam godina. Bar ne moramo putovati 400 km gore-dolje za dati intervju u Zagrebu. Kleško, gitarist je u Zadru i mi smo uvjereni da nas baš ta razdvojenost drži na okupu jer bi se već odavno zakrvili. Probe pate, ali ja ih ionako mrzim.
Sjećam se vašeg nastupa na Demofestu u Banjaluci, tad ste bili više punk, manje pop i malo je nedostajalo da pobijedite. Kako vam je bilo tada? Vjerujem bio je to vaš prvi nastup pred velikim auditorijem.
Šime Lalić: Jedan od prvih nastupa na velikoj bini i pred hrpom ljudi. Negdje u to vrijeme je bio i Mostar Summer Fest. Banjaluku ćemo dugo pamtiti. Da u to vrijeme smo na Bandcampu objavili ep „Evo Rezerve!“ i drugo mjesto na Demofestu nam je omogućilo to da ljudi okolo saznaju da postojimo. Nekoliko izdavačkih kuća se zainteresiralo za nas i bila je to dobra odskočna daska.
Osjetna je i vaša progresija u promjeni zvuka između EP-ija i prvijenca „Ravno u zamku“. Ispalo je da je to bilo ključno za vaše šire prepoznavanje. Kako je to teklo? Je li bio prirodni slijed događanja, ili ste odučili promijeniti neke obrasce pa kud puklo da puklo?
Šime Lalić: Nismo kalkulirali. Nismo takvi ljudi. Ja bi donio nekakav dio teksta i bend bi se uključio pokušavajući pogoditi pravu atmosferu. U onom trenutku kada bi svi u prostoru počeli euforično urlati i skakati od sreće znali bi da imamo nešto što ne smijemo ispustiti i onda bi na tome radili. Takav proces rada je bio i na EP-ju, poslije na albumu i sada na novom materijalu. Ne opterećujemo se, pokušavamo uživati u tom procesu koliko god je moguće.
Prošle jeseni ste napunili Mali pogon Tvornice kulture. Je li vas to iznenadilo?
Šime Lalić: Nismo se iznenadili. Znali smo da imamo album iza kojega stojimo svim srcem i da se ta promocija albuma mora dogoditi. Bio je to naš prvi samostalni koncert u Zagrebu i dali smo sve od sebe da tu promociju samog koncerta odradimo kako treba. Okružili smo se sposobnim ljudima i napunili mali pogon. Bilo je prekrasno.
Dosta pažnje pridajte video produkciji, koliko je to utjecalo na proboj. Koja je važnost video spota danas?
Šime Lalić: Kad ih već snimamo cilj nam je da gledatelju, ali i nama samima budu zanimljivi i na nekakvom nivou. Snimanje spota nam nikada nije bio problem, čak mogu reći da uživamo u tome. Nama je to jako zabavno. Do sada smo imali sreću surađivati sa talentiranim i kreativnim ljudima sa kojima je sve to skupa bilo jako ugodno. I sam znaš da je danas ljudima potreban video bilo kakve vrste da bi u cijelosti mogli uživati u pjesmi. Pola stvari sa ovog našeg prvog albuma ljudi uopće neće čuti jer im se ne da gledati u sliku omota ili ih neće doživjeti jer u nešto moraju gledati. Da imamo para snimili bi spot za svaku pjesmu.
Uoči nastupa na festivalu Brijačnica ste najavili novi singl i spot, hoće li stići premijera do subote?
Šime Lalić: Nažalost ne. Snimanje spota je slijedom događaja dogovoreno za dan prije koncerta u Tvornici tako da ćemo pričekati još neko vrijeme.
Plašite li se zamke drugog albuma?
Šime Lalić: Sve je na nama, ali trudim se ne razmišljati o tome jer nas to može samo kočiti. Dugo nismo bili u ovakvom kreativnom zanosu i ponavljam, pokušavamo maksimalno uživati u tome jer za mene je taj proces nastajanja pjesme najljepši dio ovoga posla.
Planirate li ga uopće u dogledno vrijeme?
Šime Lalić: Apsolutno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
