‘Honk’ je pomalo neobično, ali svakako nepotrebno izdanje benda koji je na sličnim proizvodima već namlatio brojne milijune.
Kada je najavljeno da će The Rolling Stones ove godine objaviti još jednu kompilaciju najvećih hitova, svijet je jednodušno slegnuo ramenima. Najveće živuće legende rock and rolla izbacuju takve kompilacije češće nego nove studijske albume, u ovom desetljeću dobili smo već “GRRR!” kojim su slavili pola stoljeća na sceni, a deset godina ranije četrdesetu obljetnicu proslavili su s “Forty Licks”. Između posljednje kompilacije i ove nove, nazvane jednako besmisleno, “Honk”, prošlo je sedam godina, a Stonesi su od studijskog materijala objavili tek ploču obrada blues standarada, koja je, premda odlična, u novom izboru prereprezentirana s tri pjesme.
Jedna od glavnih razlika “Honka” u odnosu na prethodne kompilacije jest ta da Stonesi više ne posjeduju svoju glazbu snimljenju kod Decca Records prije 1971., pa tako ova kolekcija seže tek od albuma “Sticky Fingers”, prvog objavljenog na vlastitoj etiketi Rolling Stones Records. Format deluxe izdanja od 36 pjesama (plus bonus disk s deset izvedbi uživo) ne odudara od prethodno navedenih kompilacija (iako je “GRRR!” izašao i u proširenom izdanju od 50 brojeva i onom mamutskom od čak 80), ali budući da ne grebe dublje u prošlost prije sedamdesetih, dopušta dublju koncentraciju uvrštavajući više pjesama s albuma koji na ranijim izdanjima nisu bili zastupljeni s toliko pjesama.
Spomenuti “Sticky Fingers” tako je, primjerice zastupljen s tri pjesme: “Brown Sugar”, “Wild Horses” i “Bitch”, od kojih se potonje dvije ponavljaju i između deset live snimki dodatnog diska, a pridružuje im se i “Dead Flowers” s koncerta u Philadelphiji u izvedbi na kojoj gostuje country zvijezda Brad Paisley, kao što na divljoj “Bitch” možemo čuti velikog Davea Grohla, a na “Wild Horses” Florence Welch. Od ostalih gostiju, tu je i Ed Sheeran koji više imenom nego konstruktivnim sudjelovanjem puni “Beast of Burden”. Materijal uživo djelomično pokriva nedostatak materijala iz šezdesetih uvrštavanjem pjesmama kao što su “She’s A Rainbow”, “Get Off of My Cloud”, “Under My Thumb” i “Let’s Spend the Night Together”, a ponavljanjem manje očekivanih brojeva poput “Dancing with Mr. D” podcrtava neobičnost ovog izbora.
“Honk” će ponoviti i pjesme bez albuma koje su osvanule na prethodnim kompilacijama, točnije “Doom And Gloom” i “One More Shot” s “GRRR!” i “Don’t Stop” s “Forty Licks”, a s po tri pjesme zastupljeni su i legendarni albumi poput “Some Girls” i “Exile on Main St.”, te oni manje legendarni kao “Voodoo Lounge” i “A Bigger Bang”. Ipak, kad kompilacija uvrštava manje razvikane brojeve poput “Doo Doo Doo Doo Doo (Heartbreaker)” ili “Rock And A Hard Place”, tada još više strši činjenica da nedostaju punokrvni klasici kao što su “Sympathy For the Devil” ili “Gimme Shelter”, a da ne spominjemo “Satisfaction” i “Paint it, Black”.
Ako se kao najzanimljiviji dio kompilacije moraju izdvojiti uvrštene pjesme uživo, onda se moglo složiti kompletnu kompilaciju od takvog materijala, premda su i dalje zanimljiviji cjelokupni koncerti koje bend redovno objavljuje u svojoj arhivskoj seriji, čije će novo izdanje snimljeno u Bremenu na turneji “Bridges to Babylon” izaći vrlo skoro. “Honk” je naime zamišljen da koincidira s novom turnejom Stonesa koja je odgođena zbog Mickove operacije srca. Album je svejedno izašao prema planu, pa sad strši kao neobično i nepotrebno izdanje benda koji je na sličnim proizvodima već namlatio brojne milijune.
Ocjena: 6/10
(Polydor Records, 2019.)