Sinoć je Porto Morto otvorio vrata prema ‘gornjem domu’ domaće nezavisne scene.
Ako se uzmu u obzir fantastični nastupi grupa Klinika Denisa Kataneca i Seine u srijedu u Velikom pogonu Tvornice kulture i tome pridoda sinoćnji nastup zagrebačkog glazbenog kolektiva Porto Morto na istoj pozornici, onda se svakako može govoriti o izuzetno važnom tjednu za domaću nezavisnu scenu. Rezime bi u najkraćim crtama bio: tri izvrsna koncerta i tri izvrsna spoja u kojima je zagrebačka publika izabrala svoje favorite u novoj koncertnoj sezoni.
U smislu hypea, Porto Morto su definitivno odnijeli titulu ‘nove vruće gradske atrakcije’. Red pred Tvornicom u trenutku kad je koncert već trebao početi podsjećao je na onaj kakav je nastao kad je u dvorani u Šubićevoj prije tri mjeseca nastupao Svemirko. Početak koncerta je stoga bio i prolongiran kako bi se izbjegla nervoza onih ispred Tvornice, što je naravno povećalo nestrpljenje drugih koji su došli na vrijeme i već zauzeli mjesta u dvorani. Po slobodnoj procjeni koncertu je prisustvovalo oko 700 posjetitelja.
Zbog svega navedenog kad su se nakon zgušnjavanja otkucaja sekvencera na razglasu, što je stvorilo dojam odbrojavanja, Porto Morto ukazali na bini, dočekani su oduševljeno poput zvijezda i može se reći da do kraja koncerta nisu ni sami bili svjesni te ‘težine’, jer u takvim situacijama i nije baš potrebno svako malo se zahvaljivati publici, ali treba tome progledati kroz prste jer je euforija sinoć tresla Tvornicu i na pozornici i ispred nje. Za svaki zagrebački bend u usponu koji tako nešto postigne na domaćem terenu radi se nečemu vrijednom euforije. Na koncu, Porto Morto su krenuli kao ‘teška eksperimentala’ i ovakav uspjeh koji ih je naglo stavio u fokus je nešto što opravdano ‘izaziva groznicu’ prvenstveno najisturenijem kreativnom i vokalnom dvojcu Roku Crniću i Hrvoju Klemenčiću.
Pored toga, na koncertu je trebalo ‘pomiriti’ pjesme eksperimentalnog pristupa s eponimnog prvijenca s poletnim i daleko popističnijem „Portofonu“ koji je već sada postao instant-klasik. Prearanžiranje starijih brojeva pokazalo se ključnom i ispravnom odlukom u toj shemi. Tako je jedna „Ručak u podne“ u prvom dijelu koncerta pulsirala potmulim party prizvukom, ali ne negirajući njene art rock korijene, već je oplemenjujući na sebi svojstven ‘drski avangardni način’. Bilo je to taman ‘goriva’ da Porto Morto ‘dobiju kredita’ da u narednih par pjesma ‘vježbaju Pink Floyd status na prisutnima’. Dakako, u stanju su za tako nešto obzirom na snagu i gustoću zvučnog zida koji mogu podići brojnim instrumentarijem, no za potpisnika ovih redaka „Šećer“ je bila zerica previše slatkoće za taj mod prije nego li su opet zgusnuli ritam i zatalasali publiku. No nakon toga se zakovitlalo i adrenalin se nije stišavao do kraja koncerta.
„Portofon“ je oživo u svom punom sjaju – i album i značenje tog izmišljenog pojma koji tako dobro ocrtava zvuk grupe, a kad se tome doda dominirajuće crveno svjetlo na pozornici ukrašenoj cestovnim znakom, starim televizorima i još ponekim detaljima koji su oživljavali ‘simbolizam’ naslovnice novog albuma, izmještanje u zvučni svijet Porto Morta bilo je zagarantirano. Uz to, članovima benda nije bilo teško staviti makete kuća na glave i tako odsvirati pjesmu „Kuća“ koja je bila najavljujući singl albuma „Portofon“, što je također bio veliki plus u pristupu koncertu i kao vizualnom događaju.
Gostovanje Darka Rundeka (koji je na albumu pjevao u pjesmi „Hodaj“) bilo je očekivano ‘dolijevanje ulja na vatru’. No i Rundek je tu posebna priča. Nije to ni za njega bilo ‘samo gostovanje’. Prvi dio koncerta proveo je u publici pažljivo promatrajući i slušajući koncert. Dakle, nije sjedio u backstageu i čekao svoj red. Ne bih rekao da je tu ključna stvar što je Roko Crnić dio njegovog pratećeg sastava Ekipa, koliko više ona neka vrsta unutarnjeg zadovoljstva kad se susretne mladi bend koji je bio inspiriran njegovim radom, ali se uspio othrvati zamkama kopiranja, te je nastavio nit, gladano i duhovno, i glazbeno. Dakle, Rundek je na pozornici vidno uživao biti u tom trenutku članom tog sastava. Mislim, značajni su to momenti kad postoji takvo međugeneracijsko uvažavanje i obostrano inspiriranje, pa se zajedničko dijeljenje pozornice doima kao prirodni slijed i nešto samo po sebi normalno, a ne ‘nasilno konstruirano’ za suhoparnu promotivnu svrhu. Na „Hodaj“ je Rundek punopravni član Porto Morta, a ne ‘gostujući Darko Rundek’ i upravo je ta magija sinoć titrala negdje u zraku iznad pozornice i publike. Upravo zbog toga ta ista publika kasnije ‘nije dozvoljavala’ odlazak bendu na kraju. Kao da je jedna nova generacija sinoć dobila neki svoj Haustor.
Sasvim jasan znak da je Porto Morto sinoć značajno otvorio vrata prema ‘gornjem domu’ domaće nezavisne scene.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
