Koncertni program velikog Močvarinog rođendanskog slavlja na najbolji je način sinoć otvoren besplatnim koncertom ciparskog trija Monsieur Doumani i domaćeg etno odreda Kazan.
Omiljeni zagrebački klub na Savi i utočište domaće alternative, Močvara, ove godine slavi dvadesetu godinu postojanja i tom prigodom organizirali su doista bogat i atraktivan program koji će se po sedmi put održavati u šatoru CirkoБalkana podignutom u prostoru njihovoga dvorišta. Nakon prvomajskog dnevnog čilanja, sinoć je službeno započet i koncertni program fešte, koja će se protezati kroz dvadeset dana ovog svibnja, i to besplatnim programom u izvedbi dvaju etno bendova.
U svom prethodnom koncertnom izvješću pisao sam o vrijeđanju vjerskih osjećaja, pa sad pokušavam oprezno iznijeti poredbu u kojoj bih izrazio da je pred kraj sinoćnjeg koncerta u šatoru nastala štala u kojoj se ne bi posramio roditi Isus. Naime, tri kralja su već ionako bila tamo, a umjesto smirne, zlata i tamjana nosili su tzouras, gitaru i trombon. Oni su Antonis, Andys i Demetris, a nastupaju pod imenom Monsieur Doumani. Njihov posljednji album lani je proglašen najboljom world music pločom prema listi Transglobal World Music Charts po izboru radijskih urednika i producenata, a zašto je tome tako imali smo sinoć priliku svjedočiti iz prve ruke.
Mogli bismo reći kako je njihov nastup započeo pomalo rezervirano i oprezno, publika je pristojno sjedila i promatrala kako se bend pomalo opušta, ali brzi ritmovi i vesele melodije napravili su svoje i počeli privlačiti plesače na golem prostor pozornice koji je ispred trojca u početku zjapio prazan. Momci su otvorili s tradicionalnim ciparskim plesovima, da bi se potom prebacili na autorske pjesme s aktualnog albuma “Anghatin” kao što su “Little Car” i “Thorn of the Cactus”. Izveli su i “Mandru” na kojoj je gostovao i jedan talentirani plesač, a materijal je šarao između narodnih pjesama poput humoristične (i, prema njihovim riječima, pomalo seksističke) “My Baggy Trousers” i njihovih vlastitih brojeva često društveno-političke tematike, poput antirasističke “The Popeyes”.
Glavni pjevač Antonis Antoniou koji ujedno obnaša i dužnost frontmena te svira tzouras, žičani instrument srodan bouzukiju, u jednom trenutku izjavio je kako koncert poput sinoćnjeg nisu još doživjeli u dva tjedna aktualne turneje, ali to je bilo i prije nego su stvari potpuno izmakle kontroli, a fešta potpuno rasplesala publiku koja je nahrlila pred bend. Dotad su se za status zvijezde večeri s izvođačima natjecali jedan uporni pijani “plesač” koji je nastojao glumiti majstora ceremonije i jedan pas, ali životinji to, naravno, nije za zamjeriti.
Večer je otvorio domaći mnogoljudni etno odred Kazan čija je tonska proba debelo ušla u vremenski okvir određen za sam koncert, pa su se iz nje samo prebacili u službeni nastup koji su otvorili s “Moma Katerina” koju možemo čuti i na njihovom prvijencu “Ružo” objavljenom u drugoj polovici prošle godine. Kazan bez diskriminacije izvodi tradicionalne melodije iz raznih dijelova Hrvatske i Balkana, od Istre, preko Međimurja do Bosne, a sinoć su nam predstavili izbor od devet brojeva među kojima su se isticali lijepi aranžmani “Dunajskog mosta” i “Javora”. Ne može im se osporiti sviračka umješnost, a ponajmanje vokalni rad pjevačice Dunje Bahtijarević te će vjerojatno zaintrigirati i širu publiku od one sklone domaćim etno strujanjima ako iznađu način potenciranja nečega samo svojeg pri muziciranju, što smo u naznakama mogli čuti u nadahnutoj izvedbi narodne “Lako ti je poznati Kotarca” i “Gondže ružo” koja je okončala njihov nastup.
Večer je ipak pripala furioznoj završnici Monsieur Doumanija koji je sasvim sigurno stvorio temelje za buduće susrete sa zagrebačkom publikom, a Močvarin jubilej koncertno je lansiran na najbolji mogući način, pa se itekako veselimo programu koji će uslijediti u njihovom dvorišnom šatoru.