U petak je ispred galerije Lauba započelo trodnevno koncertno predstavljanje sveženske kompilacije ‘Femme Nouvelle’, gdje su nastupile Mary May, Nina Romić, Maja Posavec i Natali Dizdar.
Projekt je okupio 10 domaćih pjevačica ponajviše iz kantautorskih redova, a koncept je davanje većeg fokusa na žensko stvaralaštvo na domaćoj sceni. U neku ruku, ono što je početkom desetljeća započela Zvonka Obajdin iz grupe Svemir nizom DIY kompilacija „Bistro na rubu šume“, s fotokopiranim omotima i ‘zaprženim’ CD-ima, kada je bilo očito da u tadašnjem kantautorskom valu dominiraju neka nova ženska imena, tako je sad Aquarius Records na isteku ovog desetljeća odlučio dati novi fokus, ovog puta isključivo na žene.
Netko ciničan bi mogao reći da stvar dolazi malo kasno, no ako se uzme u obzir način na koji funkcionira većina domaćeg radijskog etera koji je čvrsto isprepleten s domaćom diskografskom produkcijom, onda „„Femme Nouvelle“ iz kojeg stoji Lana Čulig iz Aquarius Recordsa treba pozdraviti, jer je svakako je bolje da ‘ženski val’, kako ga nazivaju, bude široko predstavljen izvan populacije redovne koncertne publike u metropoli, nego da se to nikad nije učinilo.
Ako se izuzmu Mary May i Aklea Neon, riječ je o kompilaciji koja je sastavljena od glazbenica koje su se već etablirale na sceni, ali ovaj okvir ipak upumpava neku novu, prijeko potrebnu, snagu. Tome je u petak svjedočila nimalo malobrojna i šarolika publika okupljena ispred Laube koja je uživo došla ispratiti svojevrsni koncertni mišung. Pa hajmo reći da je i mišung publike doprinio tome da primjerice oni koji su došli zbog Natali Dizdar čuju Ninu Romić i Mary May, i vice versa.
Svoju naklonost prema radu Mary May i Nine Romić ne skrivam. Mary May koja je nastupila prva sa svojim bendom već je dokazano maštovita koncertna bomba iskričavih impovizacija i homogene zajedničke energije svakog člana tog sastava kojeg objedinjuje jedinstven kristalni vokal Mary May, a čak je i kratki nastup ispred Laube bio povod drukčijeg predstavljanja zvuka kroz razglas, s ne pretjerano istaknutom (i uobičajenom) glasnoćom vokala, već je sve bilo vudstokovski zapakirano u neki seventies obrazac.
Nastup Nine Romić je bila druga priča, dakako podređena njenom vokalu, možda dosad i najgrubljim rokerskim zvukom, kad su općenito njeni koncert u pitanju, kao što se i prearanžirana sporija verzije naslovne pjesme s recentnog studijskog albuma „Sloboda“ i ovaj put, kao i nedavno u Vintage Industrialu, pokazala zanimljivom i od publike prihvaćenom.
Ugodno iznenađenje bio je nastup Maje Posavec. Maja je već s izlaskom na pozornicu nosila vjenčani veo na glavi i time od nečeg što je trebalo biti ‘samo’ promocija napravila show, jer je ‘ženidbu’ uspjela provući kao lajtmotiv nastupa kojeg je i završila s bacanjem buketa u publiku s leđa. No taj provokativno-zabavni moment koji je nosio sa sobom i šale na vlastiti račun bila je samo nadogradnja izuzetno profesionalnom pop nastupu. Počevši s gitaristom Ivanom Kapecom u svojim redovim, Maja je okupila izvrstan bend, pa ako ćemo o zvuku, dinamičkom spektaru i interpretaciji, Maja Posavec je u petak najbolje zvučala.
Zadnja je na pozornicu izašla Natali Dizdar koja kao da nije shvatila ili nije željela shvatiti novi moment i okruženje u kojem se zatekla. Da ne bi bilo zabune, nema se što prigovoriti njenoj interpretaciji, posebno pjesmi „Krenimo nekamo“ koja decentno diše u retro rock ritmu, ali dugogodišnji boravak u estradnim uvjetima nosio je sa sobom i neko ‘estradno ponašanje’ u pauzama koje je pase, bar gledano kroz „Femme Nouvelle“ koncepciju, a bilo je i gafova poput zahvaljivanja krivom izdavaču. Dakle, malo više fokusiranosti i koncipiranosti na prostor između pjesama, ako ga se već mora popuniti nekom konverzacijom, ne bi bilo naodmet.
„Femme Nouvelle“ se time otisnuo na putovanje i ako se pokaže uspješnim bilo bi dobro da je u pitanju tek Volume 1 te koncepcije jer kvalitetnih ženskih imena, a time i potencijala za nastavak ove priče svakako ima.