Hrvatski multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif u utorak 11. lipnja osvojio je nagradu Excellence in Performance Design za svoju izložbu ‘Klizanje u nepoznato / Sliding into the Unknown’ na praškoj manifestaciji posvećenoj scenografiji i scenskom prostoru.
Marušićeva nagrada ujedno je i treća zaredom hrvatska izložba nagrađena na Praškom kvadrijenalu, tj. četvrta u nizu.
Godine 2011. godine je grupa Numen/ForUse predstavljena izložbom “ScenEGOgraphy” u autorskoj koncepciji Ire Payer dobila Zlatnu medalju za najbolji scenski dizajn, te Zlatnu medalju za najbolje korištenje kazališne tehnologije. Narednu nagradu su 2015. godine dobili svi su sudionici izložbe “Neopipljivo / Intangible” (autorska koncepcija Marko Golub, Nikola Radeljković, Igor Ružić; umjetnici: BADco., Božena Končić Badurina, Boris Bakal & Leo Vukelić, Oliver Frljić & Igor Pauška, Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo, Siniša Labrović, Kata Mijatović, Borut Šeparović i Vlasta Žanić), tj. Zlatnu medalju za najbolje korištenje scenskog prostora.
Ove godine Ivan Marušić Klif nagradu Excellence in Performance Design ravnopravno dijeli još pet umjetnika i autorskih kolektiva (Jerildy Bosch, Zhou Zhengping, Michael Levine, Latai Taumoepeau i La Liga Teatro Elastico), dok je Glavna nagrada Praškog kvadrijenala scenografije i scenskog prostora, Zlatna triga, pripala umjetnicima Sjeverne Makedonije.
“Izložba / instalacija Klizanje u nepoznato predstavlja multimedijski rad hrvatskog vizualnog umjetnika Ivana Marušića Klifa većinom u području kazališnih izvedbi u proteklih nekoliko godina. Proistekao iz njegove individualne umjetničke prakse i kolektivne kreativne dinamike izvedbenih umjetnosti, Klifov rad u kazalištu bavi se transformacijom prostornih i vremenskih okvira scenskog prostora primjenom slojeva digitalnih i analognih slika. Klifa ne zanima stvaranje bešavne kazališne iluzije u kojoj jedan prostor imitira neki drugi, nego prostor čini aktivnim sudionikom izvedbe, oblikujući ga kao vibrantnu, kinetičku ekstenziju tijela i radnji izvođača. Koristeći statične i pokretne videoprojekcije, osciloskope kontrolirane vlastitim softverom i niz drugih tehnika, Klif pretvara scenski prostor u nešto poput glazbenog instrumenta. Metaforu glazbe ne koristimo olako. U kazališnom kontekstu, Klif djeluje u svojstvu aktivnog člana kreativnih kolektiva, ne u izdvojenoj ulozi scenografa.U radu s umjetnicima kao što su Zlatko Burić, Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo, Branko Brezovec i Ana Hušman njegov se pristup oslanja na sinergiju s ostatkom tima koji koncipira i izvodi predstavu. Klif najčešće upravlja svojim tehničkim instrumentima uživo, u sinkroniji s drugim izvođačima, poput člana benda. Kolaži najrazličitijih digitalnih slika, osciloskopska svjetla, glasovi, sjene i pokreti izvođača, teksture fizičkog prostora zajednički stvaraju osjećaj začudnosti i izvedbe toliko guste da se čini kao da bi u bilo kojem trenutku mogle skliznuti u nepoznato. Predstaviti dizajn scenskog prostora u izložbenom kontekstu uvijek znači izazov. Ova izložba na njega odgovara oblikom “crne kutije” čiji se unutarnji i vanjski sadržaji međusobno nadopunjuju. Ekrani na vanjskim zidovima prikazuju videointervjue s vizualnom dokumentacijom o odabranim predstavama, projektima i suradnjama, posebno se osvrćući na kreativne procese te narav i ulogu Klifovih medijskih intervencija. Unutrašnjost instalacije predstavlja audiovizualni spektakl oblikovan iz ponovno prisvojenih multimedijskih elemenata korištenih u predstavljenim projektima koji se s vremenom razvija, rekonfigurira i stvara nova iskustva za gledatelja. Kao što je sav Klifov rad za kazalište strogo odgovor na specifične kreativne zadatke i tehničke okolnosti, tako ga i u ovoj instalaciji nalazimo kako ih adaptira za novo konceptualno i fizičko okruženje Praškog kvadrijenala.” (iz teksta Marka Goluba i Maše Milovac)