Američka klupska hard rock atrakcija Nashville Pussy sinoć je još jednom svirala u svom omiljenom zagrebačkom klubu. ‘Eksplodirala’ je na pozornici Hard Placea, a danas, dan kasnije, može se lakonski zaključiti da nakon njih nastupa ljetna pustoš u metropoli po pitanju klupskih koncerata, tamo negdje do sredine kolovoza.
„Oni su mi posebno cool“, kazao mi je Pišta, vlasnik Hard Placea (za one malobrojne koji to još ne znaju), naravno misleći pri tom na Nashville Pussy. „Ne samo glazba. Nikad problema s njima. Nikad nekih posebnih zahtjeva. Uvijek dobro raspoloženi. S njima sve uvijek ide glatko“, bilo je objašnjenje vezano za onaj dio mizanscene o kojem obično publika i ne mari previše. No publika Nasville Pussy, itekako mari za takve sitnice.
Taj američki bend, koji suprotno nazivu vuče korijene iz Atlante u američkoj državi Georgija, potpuno je udomaćen u Hard Placeu, a njegovi najistureniji članovi Blaine Cartwright i Ruyter Suys opušteno su čavrljali sa svakim tko im je prišao u klubu i na terasi, a na koncu se činilo da je njima najviše bilo žao kad je klub zbog radnog vremena morao zatvoriti svoja vrata. „Is it already curefew?“, pitala se tako Ruyter na koncu u ispražnjenom klubu, kao da pri toga nije adrenalinski izgarala na pozornici istog tog Hard Placea.
A kad smo već kod izgaranja, s Nashville Pussy je uvijek potpuno izgaranje. Izaći će na scenu i početi vas tresti ritmom i energijom i trest će vas toliko dugo dok vam ne izbiju iz mozga svaku sumnju da je rock and roll mrtav. Oni kao da ni nemaju drugu misiju u životu, kao što im taj rock and roll savršeno stoji. Svaki stoput viđeni klišej kad vidite u njihovoj izvedbi, kao da ste ga vidjeli po prvi put, kao da ste došli na sam izvor značenja rock and rolla.
Nema tu ni zrna neke tugaljivost, čak i kad potjeraju blues ritam u „CCKMP“ Stevea Earlea, onda je to odmetnički blues, a Blaine Cartwright bjegunac pred zakonom koji se tog trenutka pojavio na pozornici i sasuo vam bez pardona brutalnu priču koja kao da je njegova osobna. Bubnjarski solo je tako loš klišej na koncertima kod puno većih faca i legendi, ali nije sinoć bio kad su u pitanju Nashville Pussy. Možda je to bio kratki moment hlađenja za prvi ešalon koji pored Suys i Cartwrighta još čini basistica Bonnie Buitrago, ali za bubnjara Bena Thomasa je tu počelo dolijevanje ulja na vatru, a bio je u ritmu i nije prestajao svirati i kad se penjao na bubanj. Kad se žično-vokalni trio vratio – uskočio je u taj brzi vlak i raspalio još žešće.
Naime, pravi cirkus je tek započeo, Blaine je natočio pivo u svoj šešir i iskapio ga iz njega na pozornici. No nije bilo sporedne stvari koja je mogla zahuktali groove vlak zvan Nashville Pussy izbaciti iz tračnica. Ujedno, pred krcatim Hard Placeom sinoć, bilo je to najbolje rokersko zatvaranje sezone pred ljetnu stanku – u toj vrućoj noći, rijetkima je palo napamet napustiti klupski prostor i uzeti predah dok je bend svirao.
Nashville Pussy su započeli odmah u glavu s „Pussy Time“ i „Piece Of Ass“, a onda sve prisutne zakucali s „Wrong Side Of Gun“. Jednostavno su majstori tog midtempo boggie stompa, tako da su u prvom dijelu u ‘zvučnu dvocijevku’ spojili „Go Home And Die“ i „We Want War“, jednu za drugom, ubitačno. Jebiga, ne možeš ne vjerovati Ameru kad vrišti da želi rat, a ovi kao da su najavljivali projektile. Nanizali su Nashville Pussy sinoć oko dvadesetak pjesama do svoje himne „Go Mothefucker Go“, a među kojima se našla i jedna „(I Wanna) Testify“ Parliamenta.
Koncertna sezona u Zagrebu dakako nije gotova dok se Skunk Anansie u subotu ne ukažu na Šalati, ali po pitanju klupskih svirki, nakon sinoćnje erupcije Nashville Pussy rock baterije su se solidno napunile. Taman za prebrodit ljetnu pustoš u metropoli. Komotno se možete zaputiti prema moru, dakako, ako ga morete platit.