EP čije je četiri pjesme moguće shvatiti kao putokaze za smjerove kojima će se njihova muzika u budućnosti (više) kretati.
Slaves spadaju među rijetke spomena vrijedne nove bendove koje smo zadnjih sezona mogli gledati na INmusicu, posebno ako za glavne kriterije uzmemo trenutnu poziciju i status na sceni. U međuvremenu su izbacili dobar iako prilično predvidljiv treći album “Acts of Fear and Love”, a prije nekoliko tjedana i EP čije je četiri pjesme moguće shvatiti kao putokaze za smjerove kojima će se njihova muzika u budućnosti (više) kretati.
“The Velvet Ditch” ime je dobio prema kolokvijalnom nazivu za kolijevku bluesa, američku državu Mississippi, a odavanje počasti prošireno je i na naslovnu stvar u kojoj pomalo rezigniran recital bubnjara Isaaca Holmana prati samo finger-picking akustične gitare. Nažalost, iza navedenog se ne krije baš puno toga pa poslije dvije minute i osamnaest sekundi dugog izleta u prastari blues Slaves završavaju pjesmu točno u trenutku kada treba prerasti u nešto zanimljivije i glazbeno kompleksnije. Sličan dojam imao sam i nakon još kraće “It Makes Me Sick” koja starta brutalnim Sabbathovskim riffom, pretvara se u razornu hardcore detonaciju, ali i nestaje prije nego što ste imali prilike shvatiti što vas je udarilo.
Da je najbolje od Slavesa tek pred nama daju naslutiti uvod i finale EP-ja, odnosno “One More Day Won’t Hurt” koja zvuči kao da su Rage Against the Machine Zacka odlučili zamijeniti nekim mladim engleskim punkerom, i “When Will I Learn?”, klavirska balada na tragu laganijih trenutaka Libertinesa ili Arctic Monkeysa. Obje puno otkrivaju i stihovima – “One More Day” ispunjen je slikama kvartovskih luzera čiji životi prolaze na istoj stolici kraj šanka, dok u drugoj pokušava shvatiti kako je moguće da je još jedno jutro dočekao razvaljen, proživljavajući napad panike na stanici podzemne.
Isaacu i gitaristu/basistu Laurieju Vincentu sve je jasnije da se približavaju tridesetoj i da više nisu oni ludi klinci iz Kenta koji su prije šest-sedam godina poput divlje horde izletjeli na scenu. “The Velvet Ditch” pokazuje da toga postaju svjesni i u glazbenom smislu pa sada ostaje za vidjeti mogu li i kamo pobjeći od samih sebe.
Ocjena: 6/10
(Virgin EMI, 2019.)