EP čije je četiri pjesme moguće shvatiti kao putokaze za smjerove kojima će se njihova muzika u budućnosti (više) kretati.
Slaves spadaju među rijetke spomena vrijedne nove bendove koje smo zadnjih sezona mogli gledati na INmusicu, posebno ako za glavne kriterije uzmemo trenutnu poziciju i status na sceni. U međuvremenu su izbacili dobar iako prilično predvidljiv treći album “Acts of Fear and Love”, a prije nekoliko tjedana i EP čije je četiri pjesme moguće shvatiti kao putokaze za smjerove kojima će se njihova muzika u budućnosti (više) kretati.
“The Velvet Ditch” ime je dobio prema kolokvijalnom nazivu za kolijevku bluesa, američku državu Mississippi, a odavanje počasti prošireno je i na naslovnu stvar u kojoj pomalo rezigniran recital bubnjara Isaaca Holmana prati samo finger-picking akustične gitare. Nažalost, iza navedenog se ne krije baš puno toga pa poslije dvije minute i osamnaest sekundi dugog izleta u prastari blues Slaves završavaju pjesmu točno u trenutku kada treba prerasti u nešto zanimljivije i glazbeno kompleksnije. Sličan dojam imao sam i nakon još kraće “It Makes Me Sick” koja starta brutalnim Sabbathovskim riffom, pretvara se u razornu hardcore detonaciju, ali i nestaje prije nego što ste imali prilike shvatiti što vas je udarilo.
Da je najbolje od Slavesa tek pred nama daju naslutiti uvod i finale EP-ja, odnosno “One More Day Won’t Hurt” koja zvuči kao da su Rage Against the Machine Zacka odlučili zamijeniti nekim mladim engleskim punkerom, i “When Will I Learn?”, klavirska balada na tragu laganijih trenutaka Libertinesa ili Arctic Monkeysa. Obje puno otkrivaju i stihovima – “One More Day” ispunjen je slikama kvartovskih luzera čiji životi prolaze na istoj stolici kraj šanka, dok u drugoj pokušava shvatiti kako je moguće da je još jedno jutro dočekao razvaljen, proživljavajući napad panike na stanici podzemne.
Isaacu i gitaristu/basistu Laurieju Vincentu sve je jasnije da se približavaju tridesetoj i da više nisu oni ludi klinci iz Kenta koji su prije šest-sedam godina poput divlje horde izletjeli na scenu. “The Velvet Ditch” pokazuje da toga postaju svjesni i u glazbenom smislu pa sada ostaje za vidjeti mogu li i kamo pobjeći od samih sebe.
Ocjena: 6/10
(Virgin EMI, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
